Što je sve izašlo iz Proustove čaše čaja....

28.03.2014.


(slika sa stranice: www.alfa-portal.com )

Prošlog utorka, naša blogerica Kulerica objavila je na svom blog recept za madeleine keksiće.
Obavezno čitam recepte koje usnimim na naslovnici, ali rijetko ih isprobavam. No u njenoj temi je bila jedna škakljiva rečenica.... i to ona u kojoj nas je obavijestila da su to keksići koje je volio Proust uz popodnevni čaj..... i ta rečenica mi je obilježila ovaj tjedan.

Ne prođe ni jedan dan, a da se ja ne sjetim Prousta i načina na koji je mislio i nizao rečenice... svih tih asocijacija koje su ga vodile šire od onoga što je doista htio reći.... pa nam je često pričajući jednu priču ispričao više njih... onako... nenamjerno, usput... jer mu je misao odlutala i mislio je da je šteta ne ispričati i taj detalj... iz te neke druge priče. Cijeli život se trudim skratiti rečenicu, ne dozvoliti asocijacijama da me odvuku i zadržavati se na onom bitnom... da ne rastočim ono što želim naglasiti.... pa sama sebi šapćem: „Zaustavi tog Prousta u sebi...“ ili kad moj kolega, koji ima sličan problem krene s jednom pričom, a ispriča mi više njih... pomislim: „Vidi ga.... odlutao je kao Proust...“
Naravno, to nisu lutanja... to se dešava kada smo opušteni, kad poniremo u sebe i neopterećeno želimo sve te misli i uspomene koje naviru podijeliti s drugim ljudima... ali u današnjem tempu života ljudi za to nemaju baš razumijevanja i vremena, sve se svodi na brizinske kave, razgovore, odnose... sve je zamotano u grubu površnost.... u kojoj nema svih tih nijansi boja, mirisa, sjećanja.... čarolije....

“I čim sam prepoznao okus u lipov čaj namočena komada madelaine, koji mi je svake nedjelje davala tetka Leonie (tada još doduše nisam znao razlog, zbog koga me ta uspomena tako usrećivala, nego sam to otkriće morao odgoditi za mnogo poslije), odmah se pojavi i stara, siva kuća na ulicu, u kojoj je bila njena soba, pa se kao kazališni dekor pridruži malom paviljonu, koji je gledao na vrt, a koji su na njenoj stražnjoj strani nadogradili za moje roditelje (i baš to je bio onaj krnji komad, koji sam do sad jedini vidio); a s kućom se pojavi i grad. Trg, kamo su me slali prije ručka, ulice, kojima sam trčao od jutra do večeri, po svakom vremenu, i šetnje, na koje smo odlazili, kad je bilo lijepo vrijeme. I kao što se dešava u onoj igri, kojom se Japanci zabavljaju uranjajući u porculansku zdjelu punu vode komadiće do tad bezlična papira, koji se tek što je umočen, isteže, savija, boja, diferencira, pretvara u cvijeće, kuće i određene osobe, koje je moguće prepoznati, tako je i sad sve cvijeće iz našeg vrta, iz Swannova perivoja, tako su svi lopoči s Vivonne, oni dobri seoski ljudi, njihovi mali domovi, crkva i cio Combray sa svojom okolinom, tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje čaše čaja.” (M.Proust)

I svaštanešto je izašlo iz te njegove čaše čaje... pa tako i Kuleričina tema i moja odluka da istog dana, kad sam je pročitala napravim kolače koje je volio Proust.
Nisam ja imala vremena tražiti kalupe sa slike... već sam upotrijebila neke svoje modlice koje imam za voćne košarice. Kulerica je napisala jasan i odličan recept i meni su kolačići uspjeli. Planuli su istu večer. No kad sam probala taj pjenasti kolačić.... iznenadila sam se, jer ne radi se o klasičnim keksima... koji su inače prhki... već o nekoj vrsti laganog i pjenastog biskvita. Zgodni su to kolačići.... ali za mene priča tu nije završila.... Razmišljala sam o tome kako je Proust u njima sigurno uživao.... ali radi se o biskvitu koji se može nadograditi i napraviti još nešto bolje.

I tako danas sjedim i razmišljam da moram iskoristiti sir iz frižidera, jer mi danas žena iz sela donosi novi... i padnu mi na pamet Proust i njegovi kolačići.... pa sam improvizirala nešto što nisam zapisala, po sjećanju na neku tortu od sira s Coolinarke... pa ću ovu temu iskoristiti da sačuvam taj recept... jer je eksperiment uspio.
Mlađi sin ju je maloprije probao i rekao je: „Živim već dvadesest i dvije godine, a ti mi svo to vrijeme nisi napravila ovu tortu.... Pa ovo je čarolija...“ I doista... torta je čarolija.... a čarolije ne bi bilo da nema asocijacija, blogosvijeta, Kulerice, Prousta, Combreya... Ta torta je također izašla iz njegove šalice čaja.... zato će se zvati

Proustova torta.
Kalup promjera 30 cm.

Biskvit (madeleine kolačići):
125 g glatkog brašna
125 g maslaca
150 g šećera u prahu
žličica praška za pecivo
4 jaja
Ribana korica jednog limuna
(tko se muči s izradom biskvitnog tijesta, lijepo opisani postupak može pročitati kod Kulerice)
Biskvit peći na 180 stupnjeva... cca 15 minuta i ostaviti u kalupu da se ohladi.

Krema:
1 kg svježeg sira izmiksati sa 60 grama šećera i jednim vanilin šećerom.
Rastopiti u mikrovalki jednu bijelu čokoladu od 100 grama i umiksati u slatki sir.
U drugoj posudi izmiksati šlag od slatkog vrhnja (500 ml) i u njega dodati fix želatinu (instant), pa kada se postigne željena čvrstoća tu smjesu pomiješati sa sirom.

Vočna krema:
Jedan kompot od višanja staviti u posudu i zagrijavati na laganoj vatri sa pet žlica (velikih) šećera. Kad prokuha dodati jedan puding od vanilije i miješati dok se ne zgusne. Ostaviti da se malo ohladi i premaziti na kremu od sira.
Cijelu tortu u kalupu ostaviti u fižideru da se stisne. Najbolje preko noći... za drugi dan.... ali mi nismo mogli toliko čekati.....

I eto... ja ne mogu ni običan recept podijeliti s vama, a da vas ne udavim do daske..... zubo
Probajte tortu... fina je... tko zna kamo vas to može odvesti.....wink

 photo DSCF4262Medium_zps313b70bd.jpg

Komentari (14) - Isprintaj - #

Pet rana Isusovih

20.03.2014.



Krstionica, Split

Pentagram (zvijezda petokraka) je pronađen kao piktogram na glinenim pločicama iz antičke Mezopotamije i Sumera, tako da je povezan s procesom nastanja prvog pisanog jezika.

Koristili su ga Maye, Inke, drevni Kinezi, Egipćani. Pitagora je u ovom znaku vidio simbol čovjeka, a u mnogim pretkršćanskim religijama bio je simbol vode, vatre, zemlje, zraka i duha.

Pentagram je isto tako simbol i svete ženstvenosti…. Povezuju ga s Afroditom i Venerom… pa je tako simbol ljubavi i ljepote ili pak svih vrlina koje znače vitešku čast.
Drevnim narodima je simbolizirao tajno djelovanje Božje ruke.

Kroz cijelu povijest ovaj znak koriste svi narodi i vezuju uz njega razna značenja… neki su ga smatrali simbolom dobra, a neki su ga doživljali negativno… no kroz sva ta stoljeća koja su se nizala na kalendarima nikome nije palo na pamet da ga zabranjuje.

Zanimljivo je da je katolička crkva koristila znak pentagrama kao simbol pet rana Isusovih, a što se lijepo vidi na slici krstionice koja je djelić ove teme

O ovom simbolu bi se moglo pisati puno, jer je prisutan kroz cijelu povijest čovječanstva…. ali sve to svatko od nas može proučiti sam na net-u. Mene brine nešto drugo…

U doba kad država tone, kad je ovaj narod suočen s puno krvavih problema glavni čovjek opozicije se obrušio na pet rana Isusovih i ukidao bi simbole….. jer mu je mašta opet odlutala u vrijeme kad su Mirko i Slavko naganjali ustaše po šumama, a Boško Buha dao život za bolju budućnost domovine… oslobođene od fašističkog zla.
Jadna je ova zemlja s ovakvom vlasti, a još jadnija s ovakvom opozicijom.
Crni Tomislave…. ne diraj nam svetinje, ne bacaj sol na pet rana Isusovih!

Komentari (16) - Isprintaj - #

Presuda kao vjesnik proljeća

11.03.2014.



Imam već podosta godina na plećima. Ideali su mi se počeli ljuljati u mojoj 16. godini..... ali još nisu mrtvi. Često se i sama čudim kako još uopće mogu vjerovati u neke vrijednosti kad me život toliko puta uvjerio u suprotno. Hodajući ovom dolinom suza doživjela sam i sama neke nepravedne presude, osjećala sam se nezaštićeno i prevareno u vlastitoj zemlji.... ali još je više nepravdi kojima sam svjedočila. Gledala sam i gledam kako ljudi kradu, zloupotrebljavaju ovlasti, krše propise na svakom koraku... gledala sam prestrašne posljedice takvih ponašanja, a koje su vidljive na pojedinačnim sudbinama nekih „malih“ ljudi, a još više na narušenom sustavu vrijednosti u društvu.
Nerijetko sam osamljeno ili u manjoj grupi ljudi reagirala na zlo i zbog toga doživljavala razna šikaniranja ili u najmanju ruku uvjeravanja da nisam normalna, da vjerujem u bajke, da svijet u koji vjerujem i živim ne postoji. Nije me čudilo što me u to uvjeravaju oni koji su birali drugačiji put... ali boljelo me kada sam vidjela kako žrtve svih tih ponašanja imaju visok prag tolerancije na zlo.... poput magaraca koji su navikli na batine.
Današnji dan je strašno važan za našu zemlju. S punom pažnjom odslušala sam čitanje presude bivšem premijeru i njegovoj ekipi u slučaju „FIMI MEDIA“. Prvo sam osjetila čisto zadovoljstvo... čak osjećaj osobne pobjede.... kao ono: „To je to! Znači, bila sam u pravu! Taj svijet ipak postoji! Ipak nisam lagala svojoj djeci.“
Čitala sam mnoge presude, ali nikada me se nijedna nije ovako dojmila. Ova presuda zaslužuje biti tiskana na finom, tankom papiru i ukoričena.... te odložena na policama privatnih i državnih biblioteka.... među najdragocjenijim povijesnim knjigama. Ona je simbol dobra-pravde... ona znači osjećaj zaštićenosti građana u ovom društvu i znači nadu i vjeru u bolji svijet.
Kad naši sportaši pobjeđuju, kad dobri i talentirani pojedinci nižu uspjehe pod hrvatskom zastavom osjećam ponos i krenu mi suze. I danas je bilo tako. Ponosna sam na sutkinju Ivanu Čalić.... ali ne samo na nju.... ponosna sam na suca Ivana Turudića, suca Mislava Kolakušića... kao i na sve one suce i druge poštene i stručne ljude koji savjesno i beskompromisno odrađuju svoj posao.
Velika je šteta koju su Sanader, njegova ekipa i HDZ učinili ovoj zemlji.... kako materijalna, tako i ona nematerijalna. Dio materijalne štete će kaznom biti prikrpano, ali važnije od toga su sve ove pouke koje su danas poslane. Teško je odvojiti koja je pouka najvažnija... jer sve su neobično važne i dragocjene. Posebno me veseli kazna HDZ-u..... jer jasno je da nisu lopovi samo oni koji kradu, nego su KRIVI i oni koji su ih svojom članarinom, šutnjom i svim drugim oblicima podrške tolerirali, podržavali i održavali na životu..... Pravili su desetljećima od nas idiote i uvjeravali nas da zlo ne postoji, a kad je razotkriveno tada su se pravili da ništa nisu znali. Stara poslovica lijepo kaže. „S kim si – takav si!“ Neka se ljuti tko god hoće... ali ja doista ne mogu sebi objasniti zašto bi neki normalan i pošten čovjek želio biti u takvom društvu? Za kakve se oni to ideje bore? Koji su im ciljevi i svrha postojanja? Pričali su nam jedno, a djela su pokazala drugo i ne, ja ne vjerujem da će oni postati bolji i doživjeti ponovno rađanje... jer još jedna stara poslovica kaže „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!“
Karamarko danas izjavljuje: "Na kriminalizaciji HDZ-a ustrajavaju oni koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku"
Opet svoju stranku poistovjećuje s Hrvatskom. Ne bu išlo! Hrvatska nije lopovska zemlja. Tko su lopovi danas je jasno presuđeno, a Hrvatska je nešto puno ljepše, više i šire od jedne posrnule partije. Hrvatska je danas jasno pokazala da ne guta više te priče. Karamarku bi bilo pametnije objasniti što je radio u vremenskom periodu za koje je danas izrečena presuda. Ako ništa nije znao... to znači da je nesposoban i da nije dobro obavljao svoj posao, a ako je pak znao to znači da je podržavao i šutnjom pomagao kriminal. Bilo bi mu pametnije da se poklopi ušesima i šuti.
Ništa više neće biti kao što je bilo. Ova uništena zemlja udarila je temelje nekog novog doba, nove generacije koje neće odustati od sustava vrijednosti za koji smo već mislili da je mrtav.
Ovo je prekrasna pouka i likovima na vlasti.... jer ni oni nisu pošteni kao što se prave.... jer i oni trebaju znati da im jednoga dana neće prolaziti priče da nisu znali što se dešava... jer uvijek postoje dokazi da su znali..... Baš me zanima da li su i tim likovima danas tekle suze radosnice zbog ove presude.... ili ipak osjećaju lagani strah i nelagodu....
Vrijeme će pokazati..... „Pravda je spora, ali dostižna!“ To je tako i ŠLUS! Narod zna!


DODATAK 12.03.2014., 18:26:


"Strašno je, kaže Stazić, kakvu su štetu proizveli HDZ-ovci. "Ne materijalnu, nju će oni nadoknaditi, nego štetu ugledu politike i političara", tvrdi Stazić i dodaje kako će tu štetu biti teško ispraviti. "Morat ćemo se svi truditi da taj njihov grijeh popravimo u javnosti", rekao je Stazić novinarima."

Gospodine Staziću, slažem se da je šteta koju su proizveli HDZ-ovci prestrašna, ali mi se ne sviđa što se skrivate iza toga.
Imali ste priliku truditi se da taj njihov grijeh (narušeno povjerenje u politiku) popravite, ali to niste učinili.
HDZ je narušio svoj ugled, ali svoj ste narušili sami... jer ste izdali birače i od kada ste na vlasti ponašate se suprotno od onoga što ste nam obećavali dok ste bili u opoziciji.
I danas se bahato krše propisi, caruju nepotizam i političko kadroviranje (oblik korupcije), količina neznanja je prestrašna. Krađa, nesposobnost i neznanje su uzroci štete. Narodu je tako svejedno na koji način političari čine štetu..... jer se sve te štete slamaju preko njegovih leđa. Oni koji su ukrali bar će dio vratiti... a što će biti sa štetom koju rade i još će napraviti vaši nesposobni kadrovi? Tko će te štete platiti? Da li će netko zbog njih odgovarati?
Nenade, blogeru naš.... zar je moguće da ne vidite što se događa?!!! Ili je osjećaj pripadanja čoporu (stranci) toliko jak da ste odlučili izdati socijaldemokratsku ideju i vlastiti narod?!!!
HDZ je mjerna jedinica za zlu politiku... ali ugled SDP-a nije narušio HDZ... narušili ste ga sami!!!!

Komentari (42) - Isprintaj - #

Kuga našeg doba

04.03.2014.



(fotku sam posudila s portala Dalmacija News)


Samoobmana je vrsta ozbiljnog mentalnog poremećaja, koji zovemo psihoza ili paranoični poremećaj.
Simptomi su obmane i čvrsta vjerovanja u nešto što nije istinito i nemogućnost razlikovanja stvarnog od izmišljenog.
To je ono kad čovjek laže samom sebi i neprijateljem smatra svakog tko se usudi izgovoriti ili napisati istinu.
Svi mi poznajemo bar jednu osobu koja pati od ovog poremećaja, ali čini mi se da je bolest uzela maha i da su ljudi počeli masovno obolijevati u čoporu... kao od neke zarazne bolesti.... npr. kuge.

Živimo u vrijeme kada se novinare zalijeva fekalijama ili ih se spaljuje na lomači kao krnje.... kao simbol sveg zla koje se dogodilo u toj zajednici.

Polupismenoj krkanskoj masi krivi su oni koji o zlu govore, a ne oni koji zlo čine. To je isto kao da krivimo poštara jer nam je donio pismo u kojemu čitamo nešto što nam se ne sviđa.

Ko dan je jasno da iza ovog stoje protuhe iz političke stranke protiv koje se vodi sudski spor zbog pljačke vlastitog naroda.... No navikli smo da je većina ljudi s tom iskaznicom nemoralna, primitivna, častohlepna i zla.... Ne, neću napisati „čast pojedincima“... jer pošteni pojedinac se odavno trebao riješiti iskaznice koje ga svrstava u društvo zlih manipulatora i lopova.... i to baš svaki koji drži do svog obraza i časti. Oni mene ne čude... jer odavno su skinuli maske. No boli me da je masa tako povodljiva i da se baš nitko nije našao da spriječi tu omišku sramotu.

Bilo bi lijepo kad bi ta ista masa uložila malo više strasti u obrani vlastitih građanskih, radničkih i drugih prava... kada bi njegovala solidarnost, zajedništvo, empatiju i sve ono čemu ih uče na vjeronauku.... koji većina pohađa, a da ima manje tolerancije na sva zla koja čine osobno ili oni koje smatraju „svojima“.
Kad pogledam kakvi smo..... dolazim do zaključka da smo i zaslužili sve ovo što nam se dešava.

Mi smo narod s psihičkim poremećajem.... mentalnom kugom.

Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)