VRISAK

25.07.2010.



Svjedoci smo vremena u kojemu je Hrvatska na pragu ulaska u EU. U našu zemlju pristižu mnogobrojni turisti iz Europe, a predstavnici vlasti ih dočekuju uz široki osmijeh i dobrodošlicu. „Dobro došli u Hrvatsku, zemlju za savršen odmor!“ No ja danas neću pisati o tome kakva je Hrvatska za odmor…. zabilježit ću ovom svom osobnom dnevniku događaj koji svjedoči kakva je Hrvatska zemlja za život!
Zanemarit ćemo sada poljoprivrednike i stočare koji zauzdani batinama, prijavama i lažnim obećanjima u tišini i siromaštvu svojih sela čekaju da se desi čudo… zanemarit ćemo sada sve one koji su potpisali peticiju za referendum o ZOR-u, kao što ćemo zanemariti privođenje građana u Zagrebu koji su mirno prosvjedovali u svom gradu… jer ipak nije primjereno o tome govoriti kad nam u zemlju dolaze gosti.
Zanemarit ćemo i sve brojnije strahote iz naših crnih kronika…. koje nas upozoravaju u kakvom nam je duhovnom stanju cijeli narod.
Zanemarit ćemo i političke „borbe“ u našoj zemlji koje su se svele na nazivanje političkih neistomišljenika muhama ili pak svrstavanjem izjava neistomišljenika u smeće. To je kultura dijaloga koju promiču naši političari. Nećemo se sada prisjećati da su nas vlastiti vođe nazivali stokom sitnog zuba…
Nemojte mi zamjeriti što u ovoj temi neću s oduševljenjem pisati o goloj Alex ispod bijelih plahti, o guzi Mirne koju je slučajno pokazala na plaži, o Anti koji konobari na Viru ili o novoj knjizi Vlatke Pokos za koju je pokazao interes veliki broj ljudi.
U svim tim vijestima… sramežljivo se… u tragovima… skromno i tiho pojavljuje jedna vijest koja lako promakne u žutilu naše stvarnosti.
Većina nas zna tko su najljepša žena i muškarac u Hrvatskoj, znamo tko je pobjednik Farme, tko su glavni likovi Big Brothera, tko su najbolji nogometaši, koje cijene su postigli na nogometnom tržištu…. tko se od poznatih rastao, a tko sastao….
Koliko nas zna tko je „Osoba dijaloga za 2009 godinu“?
O tome smo obaviješteni u kratkom tekstu od 16.02.2010. godine u Slobodnoj Dalmaciji:
„Na sjednici Vijeća Hrvatske akademske udruge - Čovjek nadasve, prof. dr. sc. Predrag Matvejević nominiran je za Osobu dijaloga - osobu godine za 2009. godinu.
Predrag Matvejević je po sudu članova Vijeća osoba koja se tijekom dugog vremenskog razdoblja izlagala i zalagala za obranu temeljnih ljudskih vrijednosti i kad se radilo o svjetonazorski različitim ljudskim opredjeljenjima i političko-ideološkim izborima.
Njegova otvorena pisma iz 1985. i 1986. godine očit su primjer takvog postupanja. Stao je u obranu uznika Franje Tuđmana, ali i Vlade Gotovca, kao i drugih “disidenata” u onim vremenima.
Godine 19??. je pisao s puno opreza, što je razumljivo, da Josip Broz Tito podnese ostavku. Predrag Matvejević je kao kozmopolit ostvario zavidnu stručnu literaturnu ostavštinu.
Svojim djelovanjem Predrag Matvejević je iskazao da mu je bliska kultura slobodnog i ravnopravnog dijaloga, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i prava na različitost kao preduvjeta za suživot usprkos brojnim individualnim razlikama.
Čast nam je i ponosni smo što će se ime Predraga Matvejevića naći među dosadašnjim laureatima kao što su Ivan Supek, Franjo Komarica, Vlado Gotovac, Dalaj-lama, Hans Küng, Shimon Peres i drugi - navodi se u priopćenju Udruge, koje je potpisao dr. sc. don Ivan Grubišić.“

Čovjek dijaloga za 2009. godinu će uskoro u zatvor…
Dana 26.05.2010. vrisnuo je Dubravko Jergović i pozvao svoje kolege u zajednički vrisak….
Odaziv je bio slab....
Jučer (24.07.2010.) je na stranici Danas.hr objavljen apel francuskog filozofa –
Lévy: Predrag Matvejević ne smije u zatvor!
Francuski filozof i pisac Bernard-Henri Lévy svjetsku je javnost podsjetio da će u Hrvatskoj koja je na pragu ulaska u Europsku uniju ugledni intelektualac Predrag Matvejević u 78. godini života, zbog 'delikta mišljenja' 28. srpnja prvu noć prespavati u zatvoru. Pita se može li takva Hrvatska biti Europa.
"Danas se pridružujem naporima deset europskih pisaca i intelektualaca koji su digli svoj glas zbog sudbine jednog od velikih europskih intelektualaca. Predragu Matvejeviću u njegovoj domovini Hrvatskoj u ovom trenutku prijeti zatvor zbog 'delikta mišljenja'. Može li to biti Europa? Je li europski duh pao tako nisko da ćemo jednostavno to prihvatiti bez bilo kakve reakcije?", pita se Lévy u tekstu objavljenom na utjecajnom portalu The Huffington Post.

28. srpnja, u 78. godini života, hrvatski pisac Predrag Matvejević možda će provesti svoj prvi dan u zatvoru. Riječ je, objašnjava Lévy, o sveučilišnom profesoru koji je nekoć predavao na uglednoj Sorbonni i čiji je jedini zločin to što je otvoreno iskazivao svoje oštre stavove. Podsjeća na činjenicu da je 2. studenog 2005. Matvejević, jedan od najuglednijih hrvatskih intelektualaca, osuđen je na sudu u Zagrebu na pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine
Međunarodni mediji, osobito francuski, engleski i talijanski pisali su, kaže, o njegovom slučaju i njegovim hrabrim političkim uvjerenjima.

Lévy piše kako su rane devedesete bile iznimno teške za Matvejevića i kako je tada otišao iz Hrvatske jer je bio podvrgnut uvredama i difamacijama.
"Tijekom ratnih događanja na području bivše Jugoslavije Matvejević se borio protiv nacionalizma, ekstremizma, tvrdolinijaša na svim stranama i svih korijena ističući svoju ljubav prema mediteranskom pacifizmu", istaknuo je francuski filozof i pisac te podsjetio kako je sve počelo. Na poziv francuskog centra André-Malraux Matvejević je otputovao u Sarajevo 2001. godine sa ekipom televizijske postaje Arte. Boravak u Sarajevu inspirirao ga je na pisanje teksta objavljenog u Jutarnjem listu naslovljenog 'Naši talibani'.

U tekstu je istaknuo određeni broj hrvatskih ultranacionalističkih pisaca za koje je smatrao da su dijelom odgovorni za užase koji su se događali na području bivše Jugoslavije.

"Jedan od njih , pjesnik, smatrao je izraz 'Kršćanski taliban' (naslov koji se pojavio na tekstu objavljenom u Italiji) uvredljivim i podigao je tužbu protiv Matvejevića na Općinskom sudu u Zagrebu. Matvejević je dobio kaznu zatvora. Presuda je potvrđena i postala pravomoćna tako da će Matvejević 28. Srpnja spavati u zatvoru", piše Lévy uz komentar "Kako čudna sudbina ovog enciklopedijskog poliglotskog uma! Kakav skandal hrvatskog Georga Steinera!"

Lévy se potom pita je li hrvatsko zakonodavstvo i njegova primjena u skladu sa zahtjevima suvremenih zakonodavstava i slobode izražavanja svojstvene demokracijama.

"Je li prihvatljivo da zemlja koja je tako blizu članstvu u Europskoj uniji kao delikventa tretira osobu koja je samo javno iznijela svoj stav protiv pjesnika čiji su ultranacionalistički stavovi svima dobro poznati? I može li ovaj hrvatski ostatak jugoslovenske autoritarne prošlosti biti 'stopljen' u Europu?
Dok tražimo odgovore na ova pitanja, 28. Srpnja, u 78. godini života, Predrag Matvejević spavat će u zatvoru", zaključio je Lévy .


Zašto sam otvorila ovu temu? Dugo me to škaklja, ali mislila sam… ma tko sam ja da vrištanjem branim velikog Matvejevića?!!!! To će učiniti njegovi kolege, hrvatska intelektualna elita… oni će se pobrinuti da se o tome glasno čuje…. No kako se o tome ipak dovoljno ne čuje…. odlučila sam ovaj događaj u svojoj osobnoj arhivi zabilježiti kao svjedočanstvo vremena u kojemu živimo i kao poruku "njima" da i mi „mali“ ipak vidimo što se događa oko nas…. i da bi rado živjeli u pravednijem i slobodnijem društvu. Ako nam pohapsite ili ušutkate sve prave intelektualce… ostat ćemo na literaturi koju nam pišu Vlatka i Nives.
Čini mi se da upravo to i žele...

Komentari (130) - Isprintaj - #

Kukurikuuuuu

23.07.2010.



Prije petnaest godina doselili smo iz grada na selo. Moje selo nije baš pravo selo… nego se radi o grupici izdvojenih kuća, pored šume. Zadnjih godina nas često spominju na TV-u pod nazivom Nigdje…. kad spominju jedan projekt koji im je malčice zapeo. E… tu vam ja živim.
Obožavam taj komadić zemlje, pod tim komadićem neba… ali kako svaki izbor ima dobru i lošu stranu…. loša strana moje priče je što sam vječiti dotepenec, koji želi svoj mir i nema namjeru prihvaćati neka pravila života koja su normalna za starosjedioce. Trudim se ne smetati im, ne ugrožavati ih na bilo koji način… ali isto tako ljubomorno čuvam svoj mir, pravo na izbor vlastitog načina života.
U početku to nije bilo lako jer su djeca išla u seosku školu, pa smo bili prisiljeni sretati se i uspoređivati svoje različite načine plovidbe.
Više njih mi je reklo da bi mi bilo puno lakše i ljepše da sam se pojavljivala nedjeljom na misi, seoskim prošćenjima i sličnim događajima… Ali kako ja nikada ne biram lakši put, ni ovaj put ga nisam odabrala…. nego sam odlučno čuvala svoje pravo na vlastiti izbor.
Već dugo vremena mi jedni s drugima nemamo problema. Klinci su stasali…. svatko gleda svoja posla, ja nemam naviku zalaziti na tuđa dvorišta, svima kojima sam mogla pomogla sam… ljubazno se pozdravljamo u prolazu… i život nam je već duže vrijeme gotovo idiličan.
Kad smo doselili… gotovo sve kuće su držale domaće životinje. Od prvog dana uživam u glasanju peradi, ovaca, lavežu pasa…. neko vrijeme družili smo se i sa štakorima jer je prvi susjed imao svinje… pa smo i štakore prihvatili kao sastavni dio idiličnog života na selu.
Nema u mom selu kanalizacije. Mnogima je bilo preskupo kopati septičke jame pa su odvode spojili u bunare (nećemo sada cendrati zbog zagađenja podzemnih voda), a neki su ih jednostavno izveli u otvorene grabe pred svojim kućama. Možete si zamisliti koji divni mirisi oplahuju selo pri ovim temperaturama. No sve to je sastavni dio života na selu i ja nikada nisam ni jednom riječju prigovorila.
U ovih petnaest godina domaćih životinja je sve manje. Neki stari ljudi su umrli, mladi su se okrenuli nekim novim navikama. Nestale su svinje, pa s njima i štakori. U selu uz ljude stanuje još samo perad.
Jako volimo životinje, a kod mog mlađeg klinca je ta ljubav malo žešće naglašena.
Na livadi pod prozorom moje spavaće sobe klinac piše svoju priču, slika svoju sliku, ostvaruje djeliće svoga sna. Na toj livadi je jedna tužna vrba, drvored breza i još puno bilja koje je tek posađeno, tu je i jedna bara (jezerce), dvije drvene kućice. Stanovnici na tom ograđenom prostoru su jato divljih pataka, patak i patka koji izgledaju kao da imaju psorijazu… ali nemaju, to je navodno IN u pačjem svijetu…. Zatim su tu neke japanske koke koje imaju dlaku umjesto perja, pa crno bijele koke koje imaju šare kao jedna naša političarka na svom kostimiću (Koraljka je stavila slike), pa koke koje na guzama imaju punđe… Jureki, Katice… a car među svima njima je pijetao. Čini mi se da je to potomak Đoletovog pijetla….. jer ima isti hormonalni poremećaj kao i pijetao iz njegove pjesme. Perad na toj livadi nije predviđena za prehranu. U tom pernatom društvo živi i pet zekoslava. To su ljubimci… likovi iz sna mog klinca… ili kako mladi peradar voli naglasiti njegovog „eko-projekta“.
Da mi je netko prije par godina rekao da ću toliko vremena provoditi gledajući kokoši i patke sigurno mu ne bi vjerovala. Pa tko bi pomislio da perad može biti dobro društvo?!!!!
Noću spavam sa širom otvorenim prozorom…. a zvukovi prirode mi pomažu da pronađem tišinu u sebi. Prije sna osluškujem cvrčke, žabe, noćne ptice… ponekad čujem i sovu…. osluškujem kako patke razgovaraju pred san i kako se brčkaju u bari u sparnim ljetnim noćima. Prije sata me budi pijetao kukurikanjem…. Često moram zatvoriti prozor da uhvatim još koju minutu prije no što zazvoni budilica. Kad zatvaram prozor oko 4:30 uvijek mu namignem i priprijetim da ću od njega napraviti finu masnu juhu. Naravno… šalim se.
Ovog tjedna me u dva navrata napala jedna susjeda. Tu ženu u 15 godina nisam vidjela da se smije… a sada je uzrujana zbog kukurikanja našeg pijetla. Želi da ga maknemo. Na moje pitanje što je s ostalim pijetlovima u selu… ona odgovara da joj oni ne smetaju, naš joj je posebno odbojan i samo zbog njega ona po cijele noći ne spava. Prije kukurikanja u zoru valjda ne spava jer cijelu noć očekuje kukurikanje….
Neću se sada baviti njenom nesanicom… jer valjda nam je svima jasno da nesanici nisu uzrok zvukovi iz prirode, nego je uzrok u nama… a priroda i njeni zvukovi nam samo mogu pomoći da pronađemo tišinu i mir u sebi…. ako to želimo…
Moj pijetao je uvrijeđen zbog takvog ponašanja pa sam mu odlučila posvetiti ovu temu i ispričati vam priču…

Zurvan je bio prastari perzijski bog vremena. Imao je sinove blizance.
Prvorođeni se zvao Angra Mainu i bio je utjelovljenje zla, a iza njega je svijet ugledao Ahura Mazda koji je bio utjelovljenje dobra. Angra Mainu je bio jači i svijetom je zavladalo zlo.
Ipak je otac bio gospodar vremena pa je odlučio vrijeme ograničiti i raspodijeliti pravedno između dva brata. No problem je bio u tome što je Zurvan jako volio spavati, pa je često prespavao trenutak kada je vlast trebalo prenijeti s jednog sina na drugog, tj. zlo pretvoriti u dobro… i obrnuto.
Kako bi riješio taj problem doveo je u svoje nebeske dvore pijetla… koji je bio praotac svih pijetlova. Naučio ga je tajnama vremena, a onda mu je povjerio zadatak da kukurikanjem počne određivati trenutak smjene na prijestolju.
Ljudi su se navikli na kukurikanje pijetla… pa su pomoću njegovog kukurikanja naučili brojati stoljeća, godine…. zbog tog zvuka se palilo sunce i pretvaralo mrklu noć u svjetlost i toplinu.
Kukurikanje pijetla doziva promjene… nagovješćuje svjetlo i buđenje.


Zove li se „Kukuriku koalicija“ slučajno baš tako… ili im je netko ispričao ovu perzijsku priču?!!!!




Komentari (11) - Isprintaj - #

Samoća

04.07.2010.



Uz sve probleme koji nas muče i o kojima smo do sada razgovarali, prepoznala sam jednu „strašnu avet“ koja muči previše ljudi, a to je samoća…. koju većina ljudi poistovjećuje s usamljenošću.
Zbog osjećaja usamljenosti nastale su mnoge pjesme, romani, slike, filmovi… mnogi su zbog tog osjećaja odustali i naprosto otišli s ovog svijeta… U većini pjesama čujemo bolno dozivanje nekoga tko će odagnati osjećaj usamljenosti…. traženje izlaza u drugoj osobi. Te pjesme u nama bude sažaljenje zbog autorovog osjećaja koji je očito bolan…. a ako ne promislimo dobro te žalopojke nas mogu uvjeriti da se i sami osjećamo usamljeno i da je izlaz negdje van nas samih.
Samoća i usamljenost nisu isto…. usamljenost je stanje duha, a samoća prekrasna prilika da se družimo sa najboljim prijateljem – samim sobom i pobijedimo neugodan osjećaj usamljenosti.
Samoća izaziva strašan strah kod ljudi. Čega se ljudi boje? Susreta sa samim sobom?
Kada vrtim svoje sjećanje… prve igre s djecom kojih se sjećam smještene su u predškolsko razdoblje, ali se daleko dublje i dalje u najranije djetinjstvo sjećam igara koje sam igrala sama… sjećam se svojih misli, emocija… omiljene boje, omiljenih motiva koje sam crtala. Te stare slike nisu požutjele poput onih koje nastaju fotografskim aparatom iz tog vremena, nego su još uvijek svježe, žive i osjećam ugodu svaki puta kada u mislima otplovim razgledati ih.
Nisam išla u vrtić… sjećam se ugodne samoće, a nakon toga i prvog susreta sa obavezama i kolektivom. Dobro sam se uklopila…. cijeli život sam društveno aktivna… volim ljude…. ali silno volim i biti sama. Samo u samoći mogu analizirati samu sebe i sve što se dešava oko mene. Najjasnije slike vidim upravo u samoći. U samoći razgovaramo sa sobom SADA, listamo uspomene iz svoga JUČER i sanjamo snove i gradimo planove za svoje SUTRA.
Boje li se ljudi dosade? Što je dosada? O tom osjećaju sam samo čitala…. jer mi nikada nije dosadno. Život je tako brz, društvo oko nas je toliko zahtjevno i traži od nas dio naše energije… svaki trenutak koji dobijemo samo za sebe je neprocjenjivi dar koji možemo iskoristiti na bezbroj načina da budemo sami sa sobom…. da si ugodimo ili pronađemo rješenja za probleme koji nas muče…. da pronađemo mir… da čujemo tišinu koju čuti možemo samo ako stišamo buku u sebi i pobjegnemo od buke koja nas okružuje.
Svi ljudi koji nas okružuju jako su važni… nitko nije više ili manje vrijedan od nas…. ali nitko od njih, ma kako nam bio blizak ne može bolje od naše samoće znati odgovore na pitanja koja traže odgovor.
Ljudi nam u život dolaze i iz njega odlaze. Ostavljaju tragove… lijepe i ružne…. kao što i mi ostavljamo lijepe i ružne tragove u njima. Svi naši odnosi s drugim ljudima su vremenom ograničeni…. jedino koga imamo od prvog do zadnjeg dana našeg života smo mi sami…. i zato mislim da je važno radovati se tom susretu sa samim sobom i osjećati se doma u svojoj samoći. Samoća nam pomaže razumjeti same sebe, a tek onda možemo razumjeti i druge ljude.
Blogeri bojite li se samoće… ili volite samoću?

Komentari (66) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)