...nad otvorenim grobom Promina bloga

06.03.2010.

@Sany... žao mi je što si obrisao blog... ali razumijem te... dobro te razumijem.... jer i sama sam masu puta, iz inata bezjacima i gadovima rušila ono što sam osobno stvarala.
To su one strašno visoke temperature u èovjeku, koje imaju samo rijetki.... To su temperature koje je teško nositi u sebi, ali garancija su za niz životnih doživljaja, koje oni s niskim temperaturama nikada ne dožive.
Juèer sam proèitala novi tekst Natalie Luks….. u kojemu piše o uspjehu i iskrivljenom naèinu na koji gledamo na vlastiti uspjeh i uspješnost drugih ljudi.
Postali smo poput svraka… zanosimo se šarenim lažama, pogrešnim vrijednostima i ne vidimo ono što nas doista èini sretnima, a uspješnost drugih gledamo kroz niz formalnih detalja, dok im pritom zaboravljamo zaviriti u oèi i pogledati da li posjeduju žar u pogledu, a koji znaèi da su zadovoljni sami sobom.
Prièa mi juèer kolegica kako ukrašavanje sale za svadbu cvijeæem doðe 13.000 kuna, a navlake za stolice su 2,5 € po stolici. Ironièno sam to prokomentirala, a ona mi objašnjava kako su to prilike kada eto treba biti sve dostojanstveno i lijepo. Odmah mi je na pamet pala statistika i koliko se brakova u Hrvatskoj raspada. Oèito im navlake na stolicama i cvijeæe nisu u stanju osigurati uspješan brak. Tako je baš na svim životnim podruèjima.
Neki dan sam se srela s jedinim poznatim i visokopozicioniranim direktorom u našem poduzeæu. Sreæemo se na hodnicima poduzeæa… od kada se kod nas zaposlio …. spušta glavu kad me vidi… da ne bi morao pozdraviti. Taj dan je išao ispred mene i tako je pustio vrata iza sebe da mi je skoro razbio nos. Na svu sreæu, bavila sam se sportom u mladosti pa još uvijek uspješno izbjegavam takva iznenaðenja na svom putu. Hodajuæi do ureda razmišljala sam o njemu… Hm…. èovjek je završio visoke škole, jako je napredovao u zadnja dva desetljeæa, jako se obogatio, nosi skupa i lijepa odijela, odlièno se drži za svoje godine. A što mu sve to vrijedi… kad kolege o njemu prièaju da je lopov, a na hodnicima se ponaša ko zadnja seljaèina?!!!! Valjda se u toj trci ka „uspjehu“ nije stigao baviti ponašanjem.
Namjerno navodim primjere koji nemaju veze s tvojom prièom….. jer ti pokušavam objasniti da zadovoljstvo èovjeka ne spava u tom vanjskom sjaju i maskama koje navlaèe da bi zadivili okolinu, nego zadovoljstvo èovjeka spava u srcu èovjeka i mirnom snu.
Sany… svakodnevno doživljavam razna pikanja i neugodnosti od onih koje prozivam ili sam prozivala zbog nemoralnih ponašanja…. ili sam im pak iz krvavih kandži izvlaèila žrtve na koje su se namjerili. Masu toga ti ja i ne isprièam…. jer bi se naši susreti pretvorili u žalopojke, a mi imamo važnijih tema. Naravno da se uzrujamo kad netko laže, kad nam pakiraju i podmeæu nogu… ali ništa drugo ne možemo ni oèekivati od ljudi kojima smo svojim djelovanjem pomrsili neke osobne i neèasne interese. Pa normalno je da nas ne vole i da nas smatraju neprijateljima… jer da razumiju ono o èemu prièamo, da imaju isti sustav vrijednosti, tada ih ne bi mi prozivali i svijet bi bio idilièno mjesto, svi bi se držali za ruke, voljeli i razumjeli.
Nije te razoèarao naèelnik koji te tužio… nego su te razoèarali neki drugi ljudi… jer baš od njih nisi oèekivao da æe ponašati kako se ponašaju u konkretnom dogaðaju. Ni to nije ništa strašno. Pa uvijek je bolje da maske padnu ranije. Mogao si u zabludi biti još niz godina i prave istine spoznati u nekom još težem trenutku. Istina nikada ne dolazi prerano. Zvijezde su htjele da baš sada postaneš svjestan nekih istina… Vrijeme æe ti pokazati da se sve dešavalo baš onako kako je trebalo…. jer sudbina se za to pobrinula.
Tvoj blog je bio najbolja promocija Promine. Nisam znala gdje je to… dok nisam poèela èitati tvoj blog. Taj blog je bio miris djetinjstva, dah uspomena onima koji su odavno otišli iz tvog kraja. Kad sam se jednom vozila kroz Oklaj…. ugledala sam tablu „centar“… a pored toga je na debelom štriku bila vezana krava. Izmamila mi je ta slika osmijeh na lice…. i doživotno æu je nositi u sjeæanju, jer bio je to prvi susret s Oklajem. Tek sam kasnije skužila da centar i glavni trg nisu tamo gdje sam vidjela vezanu kravu, nego su na tvom blogu. Sve važno što se dešavalo bilo je objavljeno na tom mjestu. Gašenjem bloga najviše gube stanovnici Promine.
Ti si pokazao kako to može izgledati…. Malo je veæih gradova koji imaju takve blogove i takve izvjestitelje. Mislim da tvoji sumještani još nisu ni svjesni što su izgubili.
Zašto je taj blog bio tako dobar? Zato što se u tvojim oèima vidjela iskra kad si o svom blogu govorio… kad si govorio o svojoj Promini, zato što si u kreiranje te stranice ugradio cijelu svoju dušu i ljubav prema rodnom kraju i njegovim stanovnicima. Svako tvoje slovo bilo je nastojanje za bolji i ljepši život u Promini. Sve to bez srca i duše nije moguæe.
Ti si dao puno i sada imaš pravo biti ljut…. imaš pravo svoju sveukupnost preusmjeriti u neke nove borbe i neka nova zadovoljstva…. a Promina ima „uspješne“ politièare, buduæe direktore s tesarskim zanatom, imate i ugledne, vrlo obrazovane iseljene Promince… pa neka sada oni popune prazninu koja ostaje nakon gašenja tvog bloga….
Osjeæam tvoju ljutnju i tugu. Žao mi je što se tako osjeæaš…. ali istovremeno se smješkam jer znam da æeš ti to izdržati i iz cijele ove prièe izaæi još jaèi i još veæi.
Sanko… u svim ovim „vremenskim nepogodama“ uspio si ostati èovjek, borio si se za istinu… za prave vrijednosti. To je ono što se ne može nauèiti ni u jednoj školi, ni na jednom fakultetu, to se ne može kupiti, na to te nitko ne može nagovoriti…. to je od samog Izvora… od dragog Boga!
Svi djeèaci sanjaju postati heroji ulice… samo nekima to uspije. Tebi je uspjelo… bez obzira što ti se sada ne èini tako.
Ova prièa nikako nije završila….. samo joj se mijenja ritam. Ti si ta prièa Sanimire…. Volim prièe…. a tvoja je jedna od zanimljivijih koje sam imala prilike pratiti.
Kad budem imala unuke…. prièat æu im: „Tamo daleko, iza sedam gora i sedam mora prostire se jedna Promina, u kojoj živi jedan Sanimir…. „ a onda æu malo zastati, dok æe djeèji glasovi prekidati tišinu: „Bakoooo prièaj nam o Sanimiruuuu….“
Blago tvojoj djeci… zbog uspomene koju sada pišeš, a ostavljaš im kao najdragocjeniju ostavštinu koja se djeci može ostaviti…. Od poštenja, iskrenosti i èasti nema veæih vrijednosti.
Živio Sanimire!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena