VRISAK za Ivana

29.01.2010.



Rođena sam u Bjelovaru. U tom gradu sam živjela prvih 6 godina života…. a nakon toga sam tamo bila čest gost… jer su me za njega vezali predivni ljudi i uspomene iz najranijeg djetinjstva. Nemam nijednu ružnu uspomenu…. taj grad je u mom sjećanju obilježen predivnim događajima, mirisima, bojama i toplinom….
Nedavno sam bila tamo u jednoj posjeti… i svaki puta zatreperim u susretu s tim gradom.
Kad su HIV pozitivne djevojčice, Nina i Ela imale problema s prihvaćanjem druge djece u školi…. njihovi udomitelji su preselili u Bjelovar i tu su pronašli mir, prihvaćanje i svoj novi dom. Silno sam bila ponosna na ljude iz mog grada…
Nedavno se u Bjelovaru desilo nešto strašno…. nešto zbog čega se sramim, a taj događaj mi grubo otvara oči i upozorava me da je ona toplina tek uspomena iz nekih drugih vremena, a da u tom gradu vlada ludilo koje i inače imamo prilike gledati u našem društvu.
Neću vam prepričavati događaj, nego ću vam staviti linkove na brojne tekstove koji su objavljeni na Indexu.
Javno hvalisanje zlostavljača
Ivan premješten u drugi razred
Grupa podrške Ivanu na Facebooku
Ivan nam priča...
Prikupljeno 20.000 za Ivana
Žiro račun za uplatu novčane pomoći
Često na blogovima otvaramo teme u kojima molimo pomoć za bolesne, svi mi u dijelu tih akcija sudjelujemo… pa je tako i sa akcijom za malog Ivana koja je pokrenuta na Facebooku.
Osobno sam se uključila u mnoge akcije prikupljanja pomoći…. dok sama ne volim otvarati takve teme. Strašno sam ogorčena na državu u kojoj se narod mora snalaziti na ovakve načine da bi se liječio, da bi preživio….
Ivanova obitelj je siromašna i sasvim sigurno im je svaka pomoć dobro došla… ali Ivanu je od novčane pomoći daleko važnije da svi zajedno stanemo uz njega i kažemo mu da osuđujemo ponašanja koja su mu nanijela bol… da mu poželimo svu sreću na njegovom putu. Još je važnije poručiti zlostavljačima da nam je puna kapa „zlatne mladeži“ koja je sve bahatija i ima sve manje granica, da smo društvo koje ne plješće njihovim bljuvotinama.
Njima, a očito po uzoru na one koji ih odgajaju nije više dovoljno da čine što im se prohtije, oni svoja zla snimaju i njima se hvale javno… kao da je to nešto najnormalnije na svijetu.
Ne, to nije normalno!
Kroz ovu temu vas ne pozivam na prikupljanje novčane pomoći… jer svi koji to žele, podatke će pronaći na Facebooku, kao što sam ih i sama tamo pronašla. Naši novčani prilozi su samo zakrpe na materijalnu nesreću jedne obitelji… ali tu nije kraj naše odgovornosti, kao članova ovog društva.
Otvaram ovu temu jer smatram da je važno javno osuditi ovakva ponašanja. Važno je da nas što više sazna za takve događaje, da porazgovaramo sa svojom djecom… da o tome razgovaramo međusobno i glasno vrisnemo protiv zlostavljanja.
Djeca znaju biti posebno okrutna. Zato što su iskrena i još ne znaju svoje loše osobine i sve ono što čuju u svojim roditeljskim domovima licemjerno skrivati, poput odraslih.
Djeca zlostavljači nisu rođena s predrasudama, mržnjom, netolerancijom i potrebom zlostavljanja različitih. U njih je to netko usadio… ili ih je netko do te mjere zanemario pa su se povela za čoporom. Ponašanje djece je slika našeg društva. Ružna je slika našeg vremena koju mi rišemo…
Zato vas molim da komentarima pridružite mom vrisku, da razgovarate o ovom događaju u svojim sredinama…. da ovakva ponašanja obilježimo kao neprihvatljiva…. i neka se naš vrisak čuje do neba.

Komentari (34) - Isprintaj - #

Površnost

24.01.2010.



Stablo kimskuka

U Benaresu, na rijeci Gangi u Indiji, živjela su četvorica braće, kraljevići.
Čuli su da negdje u zemlji raste jedno neobično stablo, zvano kimsuka. Svatko je od njih poželio vidjeti to stablo. Svatko se od njih četvorice povjerio kraljevu vozaru:
„Želio bih vidjeti kimsuku. Možeš li me odvesti do njega?“
„Svakako“, odgovarao je vozar. „Pokazat ću ti kimsuku, ono raste u džungli. Najprije ću povesti najstarijega.“
I vozar krene s najstarijim bratom na put. Dugo su putovali dok nisu stigli u kraj gdje raste neobično stablo. Uputiše se pješice u džunglu. I odjednom, princ ugleda veliko, golo drvo, bez lišća. Deblo mu bijaše tamne boje.
„Zar je to kimsuka?“ zabezeknu se princ. Zaboravio je da je bila zima, godišnje doba kad ništa ne lista, niti svijeta.
Prođe neko vrijeme, i vozar uze na put drugoga brata. On ugleda stablo koje se osulo mladim lišćem.
I opet prođe neko vrijeme. Sad je na put krenuo treći brat. On se zadivi stablu, osutom cvatom.
Naposljetku, i četvrti se brat uputi da bi vidio kimsuku. Zateče stablo otežalo od plodova.
Jednoga dana u dvor naiđe neki putnik da se raspita o neobičnom stablu. Pozvaše braću kako bi mu oni objasnili kako izgleda i po čemu će prepoznati kimsuku.
Najstariji brat reče:
„Kimsuka, to je stablo tamnoga debla i golih grana“.
Drugi brat reče:
„Ne, kimsuka je stablo bujnoga lišća“.
Treći brat reče:
„Ni jedno, ni drugo, kimsuka je stablo u punom sjaju cvata“.
Naposljetku, četvrti izjavi da je kimsuka stablo otežalo od plodova.
Braća se umah ne posvadiše. Svaki je dokazivao da njegov opis kimsuke jedini odgovara istini. Putnik upita:
„Kako to može biti – svatko od vas kaže nešto posve različito. Čije je izvješće točno“?
Pođoše do kralja ne bi li saznali uzrok ove zbrke. Kralj sasluša svoja četiri sina, nasmiješi se, i reče:
„Sva ste četvorica u pravu, ali nijedan nije do kraja u pravu. Jer, zaboraviste da kimsuku valja vidjeti u sva četiri godišnja doba, a ne samo u jednomu“.

(Indijska priča)


U petak sam na poslu…. zajedno s Čarobnjakom koji je stvorio aplikaciju u kojoj radim, izgubila četiri sata ispravljajući grešku, kojoj je razlog površnost nekog lika iz poslovnog lanca. Riješili smo problem i osjećaj je bio odličan…. ali ipak zamućen spoznajom da sam sve to vrijeme mogla raditi nešto kreativnije, potrebnije i važnije…. Dvije osobe su izgubile pola radnog dana ispravljajući grešku zbog nečije površnosti…. nešto za što je toj osobi trebalo pet minuta da odradi temeljito ili površno…. ali se tih pet minuta nečije površnosti pretvorilo u veliki problem koji je ugrozio red u sustavu. Dio mog posla koji je ostao nezavršen, zbog ove neplanirane „avanture“ morala sam odraditi doma, u svoje slobodno vrijeme.
Surađujem s mnogim ljudima i uglavnom se radi o savjesnim i prekrasnim ljudima. Imam jednu kolegicu iz Opatije…. ta žena je za mene primjer savjesnosti, pedantnosti i predanosti svakom zadatku koji je pred njom. Naša suradnja je toliko glatka i lijepa…. Imam osjećaj da sve odrađujemo „lijevom“ rukom…. No to je samo osjećaj… lakoća suradnje je upravo u tome što se obje trudimo svoj dio posla odraditi kako treba i svima oko sebe olakšati njihov dio posla. Iz te i takve suradnje izrodilo se povjerenje. Da imam vlastito poduzeće voljela bih u svojoj ekipi imati samo takve ljude. Još je puno krasnih i savjesnih ljudi s kojima surađujem i koji mi olakšavaju život, svojim pristupom radu.
Na žalost… svakim danom…. primjećujem sve više ljudi koji su ravnodušni, površni i koji takvim pristupom životu i radu otežavaju svima koji ovise o djeliću posla koji su oni dužni odraditi u tom lancu - zajedničkom poslu. Hvata me panika da ću onaj dio posla za koji sam odgovorna odraditi površno jer previše vremena trošim ispravljajući greške koje su nastale zbog tuđih površnosti. Površnost srećemo na svakom koraku…. u vlastitim poduzećima, ali i u svakom dodiru s državnim aparatom. Svaki naš problem kojemu je uzrok birokracija je prouzrokovan površnošću onih koji su se s njom srodili.
Često slušam površne osobe kako se žale na probleme s kojima su se susreli u bankama, pošti ili bilo kojoj drugoj ustanovi, a i sami se u svom radu ne ponašaju bolje.
Kada bi svatko od nas promislio o tome što radi i zašto to radi, kada bi se upitali koje radnje prethode našem poslu, a koje radnje netko drugi mora odraditi nakon nas… kada bi svi zaokružili cijelu priču u svojoj glavi i trudili se svoj dio posla odraditi savjesno…. sve bi bilo drugačije. Još važnije od toga je shvatiti da svi ti papiri ili aplikacije nisu tamo da bi se nas tlačilo, nego je u svakom papiru živ čovjek za kojega nešto rješavamo…
Pitam se…. kakvi su ti ljudi u ostalim područjima svog života. Površnost je štetna baš u svemu. Možemo li biti površni na poslu, a temeljiti u svemu ostalom?
Ako kuhamo bez volje… skuhat ćemo bljutavu hranu, ako se družimo bez volje…. imat ćemo bezlične odnose s drugim ljudima… ako s djecom razgovaramo preko volje…. nećemo doprijeti do njihovih svjetova, ako čitamo, a misli nam lutaju… ništa nećemo zapamtiti, ako se ševimo, a dušom nismo prisutni… bit će to tek neko bezvezno pražnjenje, koje je daleko od pravog leta, ako na spavanje krenemo tako površni… naš san će biti umor, a ne odmor.
Svi mi ponekad moramo odraditi i ono što se mora, a nije nam po guštu…. ali to ne znači da se ne treba truditi…. jer naša površnost šteti svima oko nas, a najviše nama samima. Cijeli život prozuji pored nas… a da ga nismo ni osjetili….


LITANIJE NAŠIH DUŠA


Da bi lakse zaspali,neki ljudi obicavaju citati u
postelji.Citati sto im dodje pod ruku,citati bilo
sto.Citati sve dok im se rijeci koje citaju ne
svedu na niz nerazumljivi znakova,a ti znakovi na
zbunjene mrave koji se vrte u krugu ili tek
tapkaju na mjestu.Neki zure u televiziju sve dok
im misli i vid ne obamru od zagledanosti u prikaz
zbivanja koja ih ne doticu,jer ih cesto i nemaju
cime dotaknuti.Neki,jednostavno,broje zamisljene
ovce.Naposljetku,u ovom smislu i citanje i
gledanje televizije ima isto znacenje kao i
brojanje ovaca:da covjeka povedu iz zbilje u
san,precesto iz povrsine u povrsan san,iza kojega
slijedi novo budjenje u staru povrsnost.
Neki, pak,zaspu s molitvom na usnama,s molitvom
zahvalnom i poletnom te se bude u ranu zoru prije
svih,duse i tijela okrijepljena snom,i novi dan
zive kao novu zahvalnu i poletnu molitvu.Oni nizu
svoje molitve,svoje dane,kao litanije svoje
duse,citavi se odrazavajuci u njima.
Tako je dobro usnuti s duboko prozivljenom
litanijom svoje duse,kada molitva sustize
molitvu,dobra misao dobru misao.Tako je dobro pred
san se sa zahvalnoscu prisjetiti svih lijepih
susreta i rijeci tijekom dana,svih lijepih
trenutaka.Svoje prisjecanje pritom ne omedjiti
danom sto je minuo.
Prisjecati se ljepote svih dana koji traju,koji se
svojim plemenitim obiljem prelijevaju kroza njezne
oci i smione ruke.Usnuti tako u ljepoti i
probuditi se lijep,od blagoslovljenoga trajanja,u
lijepi dan.Dodati ga toplo i blago ljepoti zivota
i dusa.

S.Lice

Komentari (59) - Isprintaj - #

Mačja ili pseća ćud u nama?

17.01.2010.



Na stranici Ordinacija.hr, čitala sam zgodan tekst o istraživanju koje je proveo tim psihologa sa Sveučilišta u Teksasu, na oko 4.500 ispitanika, koji su odgovarali na upitnik.
Odgovarali su o svojim sklonostima u pet područja: otvorenost, samosvjesnost, ekstrovertiranost, prijatnost i neurotičnost. Svaki od njih je morao navesti voli li više mačke, pse, obje vrste ili nijednu.
Rezultati istraživanja su pokazali da su oni koji više vole pse društveniji, uslužniji, ekstrovertirani, društveniji i prijatniji, dok su ljubitelji mačaka neurotičniji, otvoreniji, kreativni, filozofski nastrojeni i netradicionalni „Ako volite mačke, morate voljeti stvari koje postoje same za sebe: mačke vode svoj život, ne ovise nužno o vama, dok psi žive za vas.“ D.Bessler (veterinar).
Volim čitati razna istraživanja psihologa… često se nasmijem pretjeranom generaliziranju i svrstavanju pojedinih skupina u kalupe… no ovi su me rezultati potakli na razmišljanje.
Od najranijeg djetinjstva moj život su obilježile i obogatile mnoge životinje. Do otprilike unazad 7 godina, moj odgovor na pitanja iz ovog teksta bio bio da više volim pse. Mačke su oduvijek bile prisutne… tu negdje…. ali nikada s njima nisam ostvarila prisniji odnos. Dok je moj odnos sa psima bio potpun, prijateljski, čak se radilo o prečvrstom vezanju… pa su naši rastanci bili prilično dramatični…. toliko su me izbacivali iz emotivne ravnoteže, da sam se o tome bojala razgovarati s drugima, kako me ne bi proglasili ludom.
Tada je došla moja Astra. Ona i ja se volimo jako…. ali od prvog dana sam u taj odnos ušla s rezervom, podigla zid… iz straha da se ne ponovi bol zbog odlaska njenog prethodnika. Svaki moj boravak na dvorištu je obavezno u njenom društvu…. a posebno uživamo u šetnjama. Uvijek joj pričam i postavljam pitanja… a ona odgovara nekim čudnim mrmljanjem…. a naše razgovore moramo skrivati pred drugima… da mene ne odvedu na psihijatrijski odjel.
Uz ljubav i jedan tih i miran odnos koji imamo, ja joj nisam na prvom mjestu. Više je vezana za ostale ukućane… a to je isključivo moja krivnja… strah od prečvrste veze.
I dok sam se tako čuvala od novog prečvrstog vezivanja za psa…. klinci su mi u kuću donijeli malog crnog mačića Peru. Uffff… kako sam bila ljuta. Penjao se po zavjesama, rušio mi teglice sa cvijećem…. zaskakivao me iz zasjede, tako da sam ljeti na nogama imala krvave ožiljke njegovih ogrebotina, a koje su bile rezultat njegove igre. Ja sam se ljutila…. a on se iz dana u dan sve više zavlačio pod moju kožu. Danas je to veliki crni mačak…. koji briše cape u otirač kad ulazi u kuću, koji sa mnom „razgovara“, koji na poziv moje ruke hoda na zadnje dvije noge. Razmažen je u prehrani…. drzak je, svojeglav i „gazda“ je na dvorištu. Tu je i crna mačka Štefica, njegova kći. Nju sam razmazila od prvog dana…. a o kakvim se tu maženjima radi, to je nemoguće opisati. Još je puno mačaka na mom dvorištu… sve one redovito jedu, uživaju s ostalim životinjama na dvorištu, spavaju na tavanu… i ne ulaze u kuću. No Pero i Štefica su nešto drugo. Sve svoje životinje volim… ali na njih sam najslabija… kao i oni na mene. S nikim od ukućana nemaju tako blizak odnos kao sa mnom… i kad god naprave neku glupost, ja sam kriva… jer sam ih razmazila.
I sada, kad pročitam ovo istraživanje….zaključujem da je moj odnos prema životu u mladosti bio pseći. Živjela sam za druge i hranila se ovisnošću o drugima. Davala sam u mnoge odnose od sebe sveeee, poput najvjernijeg pseta… i boljelo me kad nisam osjetila tu vrstu odanosti s druge strane. Taj nesklad je često bio uzrok boli. I onda se desio neki KLIK….koji mi je pomogao. Tek kada sam ljude počela doživljavati na „mačji“ način: „Ako volite ljude, morate voljeti stvari koje postoje same za sebe: ljudi vode svoj život, ne ovise nužno o vama, ali ni vi o njima“, ta bol je nestala i ja se osjećam odlično.
Znala sam da mi životinje znače puno… a eto… danas sam skužila da su mi tiho pomagale u učenju nekih važnih životnih čarolija…
Blogeri… da li više volite pse ili mačke? Možete li se prepoznati u ovom istraživanju?



Komentari (109) - Isprintaj - #

"Zakon jačega"

10.01.2010.



Poruka koju nam je ostavio Janez Drnovšek (objavljeno u časopisu Grombol)

"Živimo u svijetu u kojem je puno negativnosti, ima dosta negativne energije. To naravno utječe na nas i ako se tome predamo i živimo po tim obrascima, nismo dobri ljudi, ljudi smo niske svijesti i energije. Ako se s time suočimo i pokušamo na tu negativnu energiju odgovoriti s pozitivnom energijom, uspjet ćemo sami sebe izdignuti iznad toga i tek tada postati pravi ljudi koji su svjesni sami sebe i svijeta oko sebe. Takvi ljudi sposobni su započeti promjene, prvo sebe samih, a onda pokušavaju poboljšati svijet oko sebe. To je proces u koji moramo uložiti dosta dobre volje, truda, strpljenja i naravno pozitivne energije, ali tako rastemo prema cjelovitom čovjeku, čovjeku koji je svjestan i zavređuje da se zove čovjekom,"

U svojoj knjizi „Misli i osvješćivanje“ definirao je nogometne navijače:
"Pasivno gledaju kako po igralištu trče njihovi i protivnički igrači. Kad njihovi miljenici zabiju gol, padnu u ekstazu, a kad to učine protivnici, padnu u očaj. Njihova sreća i nesreća ovise o hirovima napuhane lopte, a u slučaju poraza, lica im izgledaju kao da je svijet propao.".


Na kalendaru je datum koji nam nudi mogućnost izbora, mogućnost aktivnog sudjelovanja u izboru „kapetana momčadi“. Danas imamo čast birati, ali današnji dan nas podsjeća i na našu odgovornost… jer odlučujemo o svojoj sudbini, ali i sudbini vlastite djece.
Izlazak na izbore je i način otpora ulozi pasivnog promatrača… čija sreća ovisi o „napuhanoj lopti“.
Prošlih dana je gospodin Rohatinski odgovarao na novinarsko pitanje: „kakva nas godina očekuje?“ Rekao je da će godina biti onakva kakvu zaslužujemo… bit će odraz našeg rada i ponašanja.
A kakvog ćemo predsjednika imati kroz sljedećih 5 godina… opet, ovisi samo o NAMA!
Imat ćemo predsjednika koji je naša slika… baš onakvog kakvog zaslužujemo.

Izađimo na izbore!

Komentari (54) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)