Procvat obrtništva u Hrvatskoj

05.05.2012.

Veèernji list-05.05.2012. „Ministar Maras istièe kako je u posljednje tri godine izgubljeno 15.000 obrta i obeæava kako æe uèiniti sve da se mnogi od njih vrate i iskoriste svoje kreativne sposobnosti. Ministar dalje tvrdi kako nova Vlada nije zaslužila žuti karton jer sindikati ne gledaju cijelu sliku, nego se fokusiraju samo na neke poteze.“

Meni je ministar Maras simpatièan lik i neobièno mi je drago da vidi cijelu sliku… za razliku od ogranièenih sindikata….
Naèin na koji se obrtnici u obrazovnom procesu pripremaju za konkretne struke bio je predmet mog zanimanja prethodnih godina. Svima nam je logièno da je obrtnicima praksa jako važna za njihovo zanimanje, pa se u ovoj temi neæu ni baviti tim dijelom prièe…. ali bavit æu se ovom širom i cjelovitom slikom koju sindikalci ne vide….
Koja djeca upisuju obrtnièke škole u Hrvatskoj? To su obièno djeca obrtnika koja žele nastaviti obrt svojih roditelja ili su oni koji zbog lošeg prosjeka ocjena ne mogu upisati škole u kojima se djeca pripremaju za „elitna“ zanimanja.
Jednom sam jednom uèeniku koji se školovao za automehanièara pomagala oko lektire. Zadatak je bio Orwellova „Životinjska farma“. Nakon što je proèitao knjigu vodili smo sate i sate rasprave u kojoj smo krpali sve ono što nije dobio kroz redovito obrazovanje, a što je potrebno da bi uopæe tu knjigu mogao razumijeti. Pitala sam njegovu profesoricu da li doista misli da je ta knjiga primjerena za mlade obrtnike, koji da èitaju Orwella sasvim sigurno ne bi bili u obrtnièkoj školi? Odgovorila mi je kao Maras u svojoj današnjoj izjavi…. kako rade na opæoj kulturi mladih i žele da dobiju cjelovitu sliku svijeta u kojemu žive. I tko bi im mogao prigovoriti?!!! Pa ipak stvaramo društvo znanja, a mene posebno veseli da æemo u buduænosti sa ljudima koji æe nam raditi servis na autu… dok èekamo, moæi raspravljati široko, o cjelovitoj slici svijeta koja nas okružuje…. jer zbilja bi bilo neoprostivo da majstori svih profila nisu proèitali lektiru kao gimnazijalci. Kad se desila promjena vlasti „uplašila“ sam se da sluèajno ne zanemare naše obrtnike… ali vidim da je i njima važno da oni dobiju što širu sliku i da bi bilo poželjno da završe bar dva fakulteta prije no što postanu obrtnici…. da bi mogli u skladu s oèekivanjima obavljati svoje djelatnosti.
Na ovu temu me potaknuo Program ispita o struènoj osposobljenosti za zanimanje priprematelja bureka i pizza. Na praktièni dio ovog Programa se neæu osvrtati…. ali svakako moram istaknuti svoje „zadovoljstvo“ jer æe buduæi priprematelji pizze i bureka imati tako široku sliku svijeta u kojemu žive, a oni koji ne budu to u stanju morat æe zaposliti bar desetak ljudi u administraciji svog obrta, koji æe pokrivati sva ta potrebna znanja… pa æemo u buduænosti imati priprematelja bureka, stolara, mesara ili tesara koji æe raditi svoj posao, a zapošljavat æe pravnika, ekonomistu, poreznog i carinskog struènjaka, odvjetnika, psihologa i psihijatra da bi mogao uspješno obavljati svoju djelatnost.
Ipak smo mi društvo znanja…..
Ja strašno volim burek i pizzu i zbog te moje gurmanske strasti važno mi je znati da æe u buduænosti to biti još veæi užitak…. osim ako svi ne pozatvaraju svoje radnje….

MINISTARSTVO PODUZETNIŠTVA I OBRTA

Na temelju èlanka 49. stavka 1. Zakona o obrtu (»Narodne novine« 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 49/03 – proèišæeni tekst, 68/07 i 79/07), ministar poduzetništva i obrta, na prijedlog Hrvatske obrtnièke komore, donosi

PROGRAM
ISPITA O STRUÈNOJ OSPOSOBLJENOSTI ZA ZANIMANJE PRIPREMATELJ BUREKA I PIZZA

I.

Ispit o struènoj osposobljenosti sastoji se od zajednièkog dijela koji obuhvaæa znanja nužna za bavljenje obrtom i poduzetništvom, te posebnog dijela koji se odnosi na svako zanimanje.

II.

Na zajednièkom dijelu ispita, ispitna pitanja postavljaju se iz sljedeæih ispitnih podruèja:
– gospodarstvo,
– pravni propisi.

III.

Podruèje gospodarstva obuhvaæa sljedeæe programske cjeline:
1. Voðenje poslovanja
Organizacija poslovanja od ideje do poslovnog plana (obrt, trgovaèko društvo)
Poslovni plan kao poduzetnièko oruðe sredstva za nabavu dugotrajne imovine, obrtna sredstva i investicije
Komuniciranje s djelatnicima i strankama znaèenje komuniciranja, vrste komunikacija, etika poslovnog komuniciranja
Metode rukovoðenja stilovi i metode rukovoðenja, tehnike motiviranja, tehnike rješavanja konflikata
Uloga raèunala u poslovanju Osnovna informatièka znanja, uloga raèunala u poslovanju obrta
2. Osnove marketinga
Znaèenje prodaje novi trendovi na podruèju marketinga, metode prodaje i komunikacije
Tržište tržišna strategija, poznavanje konkurencije, istraživanje tržišta
Troškovi i kalkulacije vrste troškova, kalkulacija cijene proizvoda i usluga, pokazatelji poslovanja
4. Financijsko-ekonomsko podruèje
Porezi porezni sustav, vrste poreza, porezno zakonodavstvo
Carine pojam carina, uvozne i izvozne carine,
carinski postupak, carinski nadzor
Voðenje poslovnih knjiga
Platni promet naèini plaæanja, naèini osiguranja naplate i potraživanja

IV.

Podruèje pravnih propisa obuhvaæa sljedeæe programske cjeline:
Ustrojstvo državne vlasti državna uprava, lokalna samouprava i uprava
Gospodarsko pravo ugovori i zastupanje
Zakon o obrtu i zakonski uvjeti za obavljanje obrta pojam obrta i obrtnika, uvjeti za obavljanje, vrste obrta, upis obrta u obrtni registar, poslovanje i prestanak obrta, trgovaèka društva i obavljanje obrta
Organiziranost obrta komorski sustav
Zakon o radu osnovni propisi o: zasnivanju i prestanku radnog odnosa, radnom vremenu radnika, odmorima i dopustima, obrazovanju i osposobljavanju za rad, plaæi radnika, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju
Zapošljavanje poslodavac, radnik, osnovni elementi ugovora o radu, zabrana diskriminacije
Pravni subjekti, pravna i poslovna sposobnost fizièke i pravne osobe
Trgovaèka društva trgovac pojedinac, društva osoba i društva kapitala
steèajni postupak, likvidacija i ovršni postupak
Nasljedno pravo nasljeðivanje i zakonski (nasljedni) redovi, oporuka i nužni dio
Zemljišne knjige, posjed i vlasništvo uloga zemljišnih knjiga u pravnom prometu, zemljišne knjige – javne isprave, od èega se sastoje zemljišne knjige, što je zbirka isprava
Zaštita na radu zaštita na radu, zaštita od požara i zdravstvena zaštita
Zaštita okoliša etika i pravo okoliša
pravno ureðenje zaštite okoliša u Hrvatskoj
suvremene tehnologije zaštite okoliša

V.
Okvirni sadržaji programskih cjelina, navedeni u poglavljima III. i IV., osnova su za oblikovanje ispitnih pitanja na ispitima o struènoj osposobljenosti.

VI.

Cilj posebnog dijela ispita je provjera steèenih struènih kompetencija za zanimanje priprematelj bureka i pizza:
a) teorijskih i praktiènih znanja za obavljanje posla;
b) poznavanja propisa u obrtništvu i tretiranja živežnih namirnica u skladu sa zanimanjem;
c) provoðenja radne i osobne higijene;
d) poznavanja obrtnièkog pogona, strojeva alata, ureðaja, aparata i primjene istih u tehnološkom procesu i održavanju;
e) poznavanja i primjene mjernih jedinica;
f) poznavanja i pravilnog korištenja receptura i normativa u skladu sa zanimanjem;
g) poznavanja zakonodavstva i zakonske regulative iz zaštite na radu u zanimanju
h) poznavanja i primjene sanitarnih te higijenskih propisa (HACCAP)
i) poznavanja i èuvanja namirnica i gotovih proizvoda
j) posjedovanja znanja o naèinu zbrinjavanja otpadnih sirovina i pomoænih tvari te
k) nužnih temeljnih i socijalnim kompetencijama:
– sposobnosti komunikacije i rada u timu;
– sposobnosti samostalnoga analitièkog i povezanog razmišljanja;
– samoinicijative i svijesti o odgovornosti i
– sposobnosti ovladavanja metodama uèenja za samostalno širenje znanja.

VII.

Posebni dio ispita sastoji se od:
– praktiènog i
– struèno-teorijskog dijela.

VIII.

Praktièni dio ispita obuhvaæa provjeru usvojenih vještina i umijeæa.
Praktièni dio ispita obuhvaæa neke od sljedeæih operacija:
  pripremanje osnovnih sirovina za pripremu bureka i pizza;
  priprema osnovnih dodataka za burek i pizzu;
  pripremanje tijesta za burek i pizzu;
  pripremanje nadjeva dodataka za burek i pizzu;
  izrada i peèenje bureka i pizza;
  posluživanje pripremljenih jela i
  odabir i posluživanje piæa.
Praktièni dio ispita se izvodi u obliku radne probe.
Radna proba je praktièni dio zadatka koji ima cilj provjeru znanja i vještina iz podruèja koja pripada tehnologiji zanimanja.
Vrsta uratka/radne probe Opis uratka/radne probe
Priprema bureka od sira – zamijesiti tijesto, odmarati
– pripremiti nadjev od sira
– pripremiti posudu za peèenje, pripremiti peænicu
– izraditi burek
Priprema bureka od mesa – termièki pripremiti meso
– odabrati zaèine, termièki ih obraditi, prigotoviti s tijestom, rolati, staviti u posudu za peèenje, peæi, prigotoviti, servirati
Priprema pizze od sira i šunke – pripremiti tijesto i nadjev
– zaèiniti i oblikovati u posudu
– premazati umakom, posložiti nadjev, peæi,
– prigotoviti i servirati
Priprema raznih vrsta pizza – pripremiti tijesto, nadjeve i dodatke
Ispitanik mora u zadanome roku izraditi uradak / radnu probu.
Ispitna komisija može samostalno predložiti uratke i radne probe koje æe zadati ispitaniku.
Pri izradi praktiène zadaæe ispitanik se mora pridržavati propisanih mjera zaštite na radu i zaštite okoliša te ostalih uvjeta koje mu odredi ispitna komisija.
Praktièni dio ispita ocjenjuje se na temelju rezultata vrednovanja postupaka tijekom izrade radne probe, a pomoæu standardiziranoga ocjenjivaèkog lista.
Ocjenjivaèka lista
Radnje obavljene u okviru praktiène zadaæe Moguæi broj bodova Ostvareni
broj bodova
Pripremni radovi 0 –10
Razumijevanje naloga i uputa 0 – 10
Poznavanje postupaka pripreme jela/uratka 0 – 10
Spretnost u rukovanju priborom, strojevima i ureðajima 0 – 10
Ispitivanje težine, kolièine i kvalitete robe 0 – 10
Estetski izgled i ukrašenost jela 0 – 10
Kvaliteta izrade 0 – 10
Postupci kontrole 0 – 10
Radna norma 0 – 10
Primjena mjera zaštite na radu i provoðenje mjera osobne higijene te higijene na radnom mjestu 0 – 10
Ukupno bodova 100

IX.

Struèno-teorijski dio ispita obuhvaæa provjeru teorijskog znanja nužnog za obavljanje praktiènih postupaka u zanimanju priprematelj bureka i pizza.
Struèno-teorijski dio ispita polaže se u usmenom obliku, a sastoji se od pitanja koja postavlja ispitna komisija i odnosi se na sljedeæa podruèja:
  zaštitu na radu
  osobnu higijenu i higijenu radnog prostora
  propise u obrtništvu vezane uz tretiranje živežnih namirnica
  organizaciju radnog prostora
  ureðaje, strojeve, pribor za rad
  administrativne i organizacijske poslove
  živežne namirnice u pripremi bureka i pizza
  sredstva ponude jela i piæa
  pripremanje i prigotovljavanje jela
  sastavljanje jelovnika.
Sadržaji Oèekivani rezultati (znanja i umijeæa)
Zaštita na radu i sprjeèavanje nesreæe na radu, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije – navesti propise zaštite na radu vezane uz zanimanje priprematelja bureka i pizza
– definirati tipiène situacije koje dovode do nesreæa, kao i ponašanja koja ih uzrokuju
– komentirati opasnosti pri rukovanju elektriènim strojevima, plinom, rukovanjem otrovima, zapaljivim materijalom
– nabrojati odgovarajuæa sredstva za dezinfekciju
– objasniti važnost organizacije rada, racionalnog korištenja materijala i energije u ugostiteljstvu
Provoðenje mjera osobne i higijene u radnom pogonu – objasniti znaèenje higijene pri radu
– prezentirati naèin održavanja èistoæe radnog mjesta u skladu s propisima o higijeni
– nabrojati zakonom propisanu radnu odjeæu
– navesti naèin održavanja osobne i radne higijene
Primjena propisa u obrtništvu i tretiranja živežnim namirnicama u skladu sa zanimanjem priprematelja bureka i pizza – nabrojati zakonsku akte koji propisuju naèin postupanja sa živežnim namirnicama
– navesti najbitnije odrednice koji vrijede za živežne namirnice
– navesti propise koji se odnose na obrtnièku struku
Organizacija radnog prostora – opisati tijek proizvodnje
– objasniti važnost organizacije radnog mjesta
– objasniti strukturu radnog prostora
Strojevi i ureðaji, aparati i pribor za rad i primjena istih u tehnološkom procesu, kao i njihova održavanja – ilustrirati naèin rada i opisati naèin održavanja strojeva, ureðaja, aparata i pribora koji se koriste za pripremu bureka i pizza
– objasniti naèin sigurne upotrebe strojeva, ureðaja i aparata
Administrativni i organizacijski poslovi u obrtnièkom pogonu (kuhinji) – planirati nabavu živežnih namirnica i sredstava za održavanje higijene
– komentirati naèin gospodarskog iskorištavanja živežnih namirnica
– sastaviti normative, recepture, kalkulacije
Poznavanje živežnih namirnica u pripremi bureka i pizza – prepoznati vrste termièkih obrada namirnica prema njihovu podrijetlu i sastavu
– ilustrirati pravilnu upotrebu živežnih namirnica i njihovu primjenu u ljudskoj prehrani
– objasniti metode èuvanja i skladištenja namirnica
Sredstva ponude jela i piæa – definirati sredstva ponude, pojedinaèno objasniti
– podjelu ponude jela i piæa te vinske karte
Priprema i prigotovljavanje bureka i pizza uz pravilno korištenje mjernih jedinica u recepturi i normativima – izraèunati kalkulacije na temelju pravilnog korištenja recepture i normativa
– razlikovati sve vrste mjernih jedinica u sastavu struke, kao i objasniti naèin njihovog preraèunavanja
– nabrojati živežne namirnice koje se koriste za pripremu bureka i pizza
– navesti salate, slatka i slana jela koji se koriste kao prilozi
Priprema sastavljanja jelovnika za razne prigode i naèine u serviranju jela i piæa – sastaviti jelovnike postupajuæi po pravilima struke
– definirati serviranje jela i piæa prema standardima struke
– definirati ponudu piæa uz odreðene pizze i bureke

X.

Danom stupanja na snagu ovoga Programa u Programu ispita o struènoj osposobljenosti (»Narodne novine« 101/05) prestaje važiti toèka VI. 21. Priprematelj bureka i pizza.

XI.

Program ispita o struènoj osposobljenosti za zanimanje priprematelj bureka i pizza stupa na snagu i primjenjuje se danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 311-01/10-01/28
Urbroj: 516-12-02/1-12-10
Zagreb, 24. veljaèe 2012.
Ministar
Gordan Maras, v. r.


p.s. kamo sreæe da su svi naši politièari savladali sva ova znanja koja propisuju obrtnicima.

Zar je važno tko je kriv? Važno je!

28.04.2012.

Juèer je Vlada RH donijela Odluku o debeljuškastom poskupljenju struje. Oglasili su se ogorèeni graðani, sindikati…. i politièari.
Graðani negoduju zbog velike i opravdane zabrinutosti za vlastiti standard … a politièari se brane i pri tom se ne ustruèavaju svoje odluke zamatati u laži i pravdati ih tako da krivnju peru upiruæi prstom u pogrešne ljude… a to su radnici HEP-a.
Ja se u ovoj temi neæu upuštati u objašnjavanje koliko je ovo poskupljenje opravdano ili nije, ali politièari su nam juèer zaboravili reæi prave razloge ovakvih odluka i istièu kako u HEP-u postoji višak radnika te æe ovo poskupljenje pokriti njihove potrebe.
Sinoæ je u Dnevniku 3 gostovao i Predsjednik Uprave HEP-a, koji je iznio ekonomsku opravdanost ovakve odluke, ali je pri tom zaboravio spomenuti radnike i tako ih eventualno zaštititi od neugodnosti koje ih oèekuju zbog ove politièke odluke.
Zaboravili su spomenuti tko je pokrao državu i HEP, tko je neodgovorno masakrirao to poduzeæe desetljeæima. Isto tako su zaboravili spomenuti da su radnici HEP-a i sami žrtve takvih ponašanja politike, te su u teškim uvjetima osigurali da sustav djeluje svo ovo vrijeme. HEP podsjeæa na starog i umornog konja… ali je još uvijek živ…. A živ je zahvaljujuæi dobrim i savjesnim radnicima koji su svoj posao odraðivali dok su politièke karavne prolazile.
Sljedeæih dana æe ogorèeni graðani svoje negodovanje iskaliti na monterima s kojima dolaze u dodir, na šalterskim slubenicima i svim HEP-ovcima koji su im dostupni. A upravo su ti ljudi oni koji nisu krivi za ovakvo stanje…. jer ako viškovi i postoje… to je šaèica poltièki podobnih koji su u HEP upumpani nepotizmom i možete biti sigurni da su vam nedostupni…. jer oni ne rade s graðanima….
I zato… dragi blogeri, nemojte dozvoliti da vas vozaju i uvjeravaju u svoje neistine. Za ovo poskupljenje nisu krivi radnici HEP-a, a oni æe sasvim sigurno od istog imati najmanje koristi.
U HEP-u postoji višak radnika…. a to su svi oni koje je politika u to poduzeæe dovela… bez adekvatnih znanja, sposobnosti i potrebnog formalnog obrazovanja…. Dok pravih radnika…. inženjera, montera, uklopnièara i svih onih koji su potrebni da sustav funkcionira nedostaje.
Imamo pravo biti ljuti…. Imamo pravo vrištati i postavljati pitanja…. no važno je znati na koga se trebamo ljutiti i kome su ta pitanja upuæena. To je opet POLITIKA i samo POLITIKA.
Dana 28.05.2007. godine napisala sam temu pod nazivom „Heroji oluje“…. Zbog ove situacije, ali i zbog predstojeæeg praznika kopirat æu je i na ovoj temi….. jer ne znam bolji naèin na koji bih radnicima i svim graðanima èestitala Praznik rada.

Heroji oluje
28.05.2007.

Taman sam se lijepo uvaljala u trosjed i poèela slušati dijalog izmeðu Hloverke i Milanoviæa, kad krajièkom oka vidim brezu kako strastveno zabacuje svoju dugu kosu i koketira sa ljubavnikom vjetrom. Odmah mi je doletjela misao: „Sad æe nestati struje!“ I bi tako.
Uffff... a tako sam htjela gledati tu emisiju. No što je jedna emisija kad znam što se sada dešava... zvone telefoni, dižu montere iz njihovih domova... Neki ni ne èekaju poziv... ostavljaju djeèicu, žene, privatne obaveze i poput dobro uvježbane vojske hitaju na posao.
Zapalili smo svijeæe.... i koristimo nemoguænost bavljenja svim što nas veseli za obiteljsko druženje.... ali klinci su nervozni. Najmlaði neprestano ponavlja: „Zovi ih?“ Ja se nedam nagoviriti... objašnjavam mu da sada svi zovu.... neki ih pristojno pitaju kada æe struja doæi, neki im psuju mater, neki im psuju predsjednika države, premijera, direktora... bakice plaèu na telefon i objašnjavaju da buju im piceki pocrkali bez žarulje.... bahate gospoðe zovu i prijete tužbama jer æe im se pokvariti meso u škrinjama, a i propuštaju novu epizodu „Zabranjene ljubavi“. Dežurni na telefonu sluša.... guta knedle... sluša uvrede i trudi se svima pristojno odgovoriti da ekipe traže kvar, da daju sve od sebe i da ne zna toèno kad æe struja doæi...... trudi se biti što pristojniji, a rado bi se mijenjao sa onima koji se bore s vjetrom i kišom na terenu.... jer priroda je mila majka... èak i kada je ljuta i prkosi olujom u odnosnu kako se ljudi ponašaju prema njima u takvim trenucima.
Oluja se smirila... sve se stišalo... vrijeme prolazi.... noæ je sve crnja... a gospoðe struje nema, pa nema....
Oko 21:00 h ipak uzimam mobitel.... okreæem ga u ruci.... premišljam malo i zovem... kad javlja se legenda Lili i kaže: Bok Dona! Baš kod vas gore je frka... tamo prema vojsci... svi su na terenu... tam su ti Mladen i Vladek... budi bez brige... sve bu kak treba. I brzo ga ja pozdravljam... jer znam da mu se vuha veæ ljubièaste od telefona i sjedim pri svjeæi i slušam vjetar koji opet poèinje... slušam kišu koja sve jaèe udara.... a znam da su oni vani... molim se... ni sama ne znam komu da se nevrijeme stiša.... da što prije riješe problem i vrate se svojim domovima.... Ja bih rado bila bez struje i cijelu noæ... ma koliko god se osjeæam nemoæno kad je nema.... samo da oni ne moraju po tom vremenu biti vani... ali to nije moguæe. To znamo i oni i ja.....
Sjeæam se jedne zime prije desetak godina. Došla je dama Stara godina. Klinac mi je dobio visoku temperaturu i poèetak veèeri smo proveli na hitnoj u Zagrebu.... vratili smo se doma izmoždeni i zatekli baku u grèevima.... od brige za unuka unervozio joj se žuèni kamenac.
Zima je bila strašna... danima je padala ledena kiša. Breza je lièila na veliku staklenu figuru... sve je bilo prekriveno debelim slojem leda. Tup! Nestala je struja. Tada smo doèekali Novu bez struje.... a i bez grijanja jer centralno nije pristalo raditi na žgance.... Bez struje smo bili cijelu noæ.... sljedeæeg dana popodne nas je razveselila povratnica i konaèno nam ugrijala dom. No mi smo ipak sjedili zamotani u deke... a deèki na terenu su se penjali po zaleðenim stupovima... bili su na toj strašnoj hladnoæi do krajnjih granica izdržljivosti... hodali po grabama, poljima... i tražili... tražili.....
Blogeri.... razmišljate li ikada o tim ljudima kad ostanete bez struje?
Vani su na plus 30 i minus 30 stupnjeva, vani su po olujama, preplivavaju potoke i bore se s prirodom... vani su uvijek kad je frka.
Znate li kako je to bilo u ratu? Na crtama razdvajanja èesto su vojnici bili u rovovima, a monteri visoko na stupovima... jer su se kvarovi morali otkloniti.... Bili su oni nenaoružani na prvim crtama..... i izlagali svoje živote da bi svima nama bilo što lakše. Oni nemaju visokoke mirovine, jer nisu bili vojnici...
Neæu vam ni napisati kako su sramotno malo plaæeni.... neæu vam sada prièati da nakon dvadeset godina rada postaju „potrošeni“ od takvih radnih uvjeta.... neæu vam prièati da imaju sve manje mladih kolega, a njima kosti škripe.... jer po njima su udarale veæ mnoge oluje i nepravde.
Zašto sam napisala ovaj tekst?
Napisala sam ga da svima vama koji se ne sjetite njih kad ostanete bez struje kao malu iskricu koja æe vas ubuduæe podsjetiti... i kad budete ljuti i psujete.... nemojte njih psovati... jer oni ne odluèuju o nièemu.... oni su tu samo da bi vama pomogli.... i èine to toliko savjesno i nesebièno da vam ni najroðeniji ne bi bili bolji u tim trenucima. Da svi u ovoj zemlji uskaèu poput njih u „vatru“ kad je frka svima bi nam bilo puno ljepše.
Napisala sam ga jer su oni veèeras bili moja prva misao veliki dio veèeri.... jer su oni heroji ove oluje... kao i mnogih koje su se stišale, ali i onih koje tek dolaze.
Napisala sam ga zato jer znam da æe oni sutra skužiti ovaj tekst... a ja ih njime želim puno pozdraviti, napisati im jedno veliko HVALA .... napisati im da sam uvijek s njima u mislima kad im je teško... i napisati im da sam ponosna na njih... i da ih puno, puno volim.... SVE... pa i one koji æe sutra papirima popratiti ova herojstva koja su se dešavala popodne i veèeras....
I Bog reèe: „Neka bi svjetlost!“ „I bi svjetlost!“ Deèki, On je sredio dan..... a vi ste sredili sve ostalo.... svima nama tako važno i neophodno.... vi ste stupovi, vi ste kièma.... i nikada to ne zaboravite!


Dragi blogeri.... radnici i graðani.... SRETAN VAM PRAZNIK RADA!

Lopate

26.04.2012.

"Zbog aktualnog stanja u Hrvatskoj 'trebalo bi proglasiti i de iure izvanredno stanje', smatra don Grubišiæ, ali pritom istièe: 'Ne zazivamo izlazak vojske na ulice, niti policijsku državu, nego nacionalni konsenzus da se suspendiraju odreðene zakonske norme i provedu korjenite reforme.'" (T portal)

Ova mudra glava nudi jedino logièno rješenje situacije u kojoj se nalazimo… ali oèito ga nitko ne sluša.

Ministri Liniæ i Èaèiæ najavljuju raspisivanje velikog broja natjeèaja u svibnju… dok u lipnju možemo oèekivati prve lopate.

To po postojeæim propisima nije moguæe. Natjeèaje treba raspisati, poštovati rokove…. pa najèešæe do realizacije proðe nekoliko mjeseci, a ako je puno žalbi i do godina dana.
Ako æe Vlada poštovati propise lopate ne možemo vidjeti u lipnju. A ako æe kršiti propise, a da ne proglasi izvanredno stanje tada ništa od reda u državi.

Lopate su važne, ali od njih je važnija pravna država. Bez poštivanja propisa uzalud nam lopatanje.
Ne sumnjam da oni koji drže lopate znaju svoj posao… a znaju li ga vladajuæi vidjet æemo ovog lipnja.

Da nam živi rad...

14.04.2012.

Jako mi se sviða prijedlog ministra Mrsiæa da nezaposlene mlade osobe dobiju priliku raditi za simboliènu naknadu od 1600 kuna.
Èitam kako mnogi napadaju ministra Mrsiæa zbog navodnog pokušaja iskorištavanja mladih. Osobno smatram da je njegov prijedlog odlièan i bilo bi lijepo da se svi zajedno malo osvjestimo i konaèno poènemo slaviti i poštovati RAD… da sami sebi priznamo u kakvoj se situaciji nalazimo i što nas je uz aljkavu i lošu politiku do te situacije dovelo.
U zadnjih dvadesetak godina njegujemo kulturu „fah idiota“ i na taj naèin od vlastite djece stvaramo ljude uskih znanja, koji poštuju samo novac, dok su znanje i opæe dobro kategorije koje tek šaptom spominjemo ili ih ni ne spominjemo.
Kad èovjek zasnuje radni odnos tada poèinju i njegova prava iz rada… koja moraju biti sveta, propisima regulirana i za njih se radnici organizirano i samostalno moraju boriti svakog dana… no ne smijemo zaboraviti da uz prava uvijek idu obveze i odgovornost. Mi danas po poduzeæima imamo puno ljudi koji rade malo, rade loše… dolaze u radne sredine s nedovoljno znanja, èesto i bez potrebne naobrazbe, a ima i onih koji posao dobiju temeljem lažnih diploma. Zasnivanjem radnog odnosa i ti loši i lažni ostvaruju ista prava kao oni vrijedni, obrazovani, savjesni i dobri radnici….. èesto rade malo i ništa, a pokrivaju ih i za njih vuku oni koji znaju, hoæe i mogu raditi.
Težimo društvu u kojemu æe se poštovati znanje, sposobnost i marljivost. Kako æemo do njega doæi ako ne poštujemo rad?
Kroz suho školovanje… a pogotovo danas, mladi ljudi nisu završena prièa i gotovi radnici nego je to tek poèetak njihove radne prièe i zato im u tome treba pomoæi. Rad je nešto što æe im osigurati egzistenciju, a sva znanja koja na tom putu steknu æe im podiæi samopouzdanje i od njih stvoriti pojedince koji æe poštovati svoj i tuði rad jer do njega i prava koja proizlaze iz rada neæe doæi vezama, lažnim diplomama i drugim muljažama… nego æe ga zaslužiti marljivošæu, uèenjem, vlastitim trudom. Tako se stvaraju pojedinci jaki i èvrsti ko Velebit i koji se ne šlepaju na raèun drugih…. prvo roditelja, a kasnije na grbaèama nekih kolega i opæeg ludila i nepravdi u društvu. Dobar radnik pred nikim ne mora puzati, ne mora se nikome ulizivati, s njim nitko ne može manipulirati, nikome se ne mora prodavati.
U neka davna vremena… navodnog mraka, kad sam ja išla u osnovnu školu, organizirano smo išli u sezonske radove kopanja repe, èupanja metlica na kukuruzu i branje kukuruza. Bile su to velike akcije koje je organizirao PIK našeg grada i naša škola. U rano jutro bi nas utrpali u autobuse i odvezli na polja. Redovima repe ili kukuruza se nije vidjelo kraja, bilo nam je fizièki teško….. radili smo do mraka. Za ruèak smo dobili vojnièki grah koji je skuhan u kasarni. Novcem koji je PIK platio školi sufinancran je školski restoran u kojemu smo svakodnevno dobivali kuhani obrok (tri jela…. na biranje), naši roditelji su plaæali povoljnu cijenu te prehrane jer smo mi svojim zajednièkim radom omoguæili da ta cijena bude prihvatljiva SVIMA. Zajedno sa mnom u tim radovima su sudjelovali mnogi danas poznati lijeènici, suci, glumci, uspješni poduzetnici i drugi… oèito im poljoprivredni radovi nisu naštetili u izgradnji uspješnih karijera. Uvjerena sam da im je upravo naèin na koji su nas tesali pomogao da su danas uspješni. U to vrijeme bila je organizirana dobrosusjedska pomoæ. Svatko bi dobio jednu ili više starih osoba koje bi posjeæivali svakog dana. Odlazili bi im u ljekarnu, trgovinu i pomogli ako bi im što trebalo. To je bio dobrovoljan rad koji se nije plaæao…. a oni koji su se njime bavili bili su glavne face jer je društveno koristan rad bio poštovan. Sami smo bojali zidove svog Omladinskog kluba gdje su se održavali plesnjaci… sami smo ga èistili i održavali… pa smo ga zbog toga i èuvali. Dani su nam bili ispunjeni radom, uèenjem, sportom i raznim drugim aktivnostima. Veæina nas se bavila sportom. Nismo imali veliki izbor… ali bili su tu nogomet, rukomet i košarka. Tko se trudio igrao bi za gradske klubove koji su financirali sportsku opremu. Dobila bih laganu i toplu trenirku, dresove za treninge i utakmice…. dva para tenisica godišnje. Moji roditelji nisu imali troškova zbog mojih sportskih aktivnosti. Za takav odnos sportskih klubova nije bio potreban nadprosjeèan talent… nego je bilo dovoljno da redovito dolaziš na treninge i utakmice i daješ sve od sebe. Sve nabrojano nije nam ostavljalo vremena za depresije, za cendranje i razne druge poroke s kojima se muèe današnji mladi.
Ne pamtim da je itko iz moje generacije pio antidepresive u toj dobi…. a danas je dovoljno na forumima psihologije proèitati dijaloge mladih gdje razmjenjuju iskustva koje su tablete bolje.
Mojih prvih šest mjeseci radnog staža odradila sam u poduzeæu gdje sam doslovno prevarena. Dobila sam samo prvu plaæu... a preostalih pet nikada nisam vidjela. Radila sam svakog dana od 7 do 19 h. Poduzeæe je bilo registrirano na sve i svašta.... glavna djelatnost je bila organizacija koncerata, kao što je ista bila paravan za trgovanje zbog kojeg je kasnije direktor morao pobjeæi iz zemlje. Tada sam se osjeæala zbilja jadno.... bila sam bez love, radila sam puno, a radilo se tu i o pravoj prijevari.
No danas.... kad se okrenem iza sebe nisam više ljuta. Za tih šest mjeseci mi je priznat staž, nauèila sam tamo puno. Raditi me uèio gospodin Horvat... koji je bio umirovljeni knjigovoða starog kova, zaposlen na ugovor..... Bio je strog, strah i trepet, pedantan, uredan i jako zahtjevan. Svakog dana je uèio jednu stranicu telefonskog imenika napamet da bi svoju koncentraciju i pamæenje držao u formi. Kasnije sam upoznala mnoge mlade ljudi èija koncetracija na poslu nije bila ni do gležnja onoj koju je imao gospodin Horvat u toj poznoj dobi....
Prevarili su me za lovu.... ali dobila sam djeliæ znanja koje mi nikada nitko nije mogao oduzeti, ni osporiti....
Mladima se treba baviti… treba ih zaposliti kroz školovanje i nakon što školu završe. Treba im pružiti moguænost da rade razne poslove, da se nauèe kako samo vlastitim trudom i savjesnim radom mogu ostvariti uspješnu buduænost i postati samosvjesne i cjelovite osobe.
Zato sve pohvale prijedlogu ministra Mrsiæa jer on tim prijedlogom ne nudi iskorištavanje nego izvlaèi mlade iz mraènih sobièaka u kojima piju antidepresive i èekaju da rješenja padnu s neba i da njihove probleme rješava netko drugi. Ovaj prijedlog nudi prilike…. Mladi æe se kretati meðu ljudima, radit æe šarene poslove, a svakog dana na bilo kojem poslu se nešto novo nauèi... pa èak i onda ako se ne bavimo svojom strukom. Uzalud sva znanja iz struke ako ljudi ne dobiju ostala znanja koja su potrebna da bi funkcionirali u zajednici s drugim ljudima. Kad poslodavci prepoznaju marljive, vrijedne, obrazovane i sposobne sasvim sigurno æe se potruditi da takve zadrže….. A oni koji nisu dovoljno marljivi morat æe se u toj utakmici potruditi svoje ponašanje mijenjati. Tko se ne želi ukljuèiti lijepo može ostati doma èekati da mu dragi Bog pronaðe posao, roditelji æe ga financirati i kupovati mu tabletice da ublaži svoje nezadovoljstvo samim sobom.
Ovu akciju treba popratiti dobrim propisima i nadzorom, a koji æe onemoguæiti zloupotrebe.
Mislim da je ministar Mrsiæ zaslužio ovim prijedlogom široku podršku javnosti jer ovo je jedna od rijetkih akcija koja otvara vrata mladima, a i svima nama pomaže u borbi da u sustavu vrijednosti RADU vratimo zasluženo mjesto.



DA NAM ŽIVI RAD

Drugarska se pjesma ori,
Pjesma koja slavi rad!
Srce gromko nek' nam zbori
Da nam živi, živi rad!

Podignite u vis èela
Vi heroji rada svog
Takva bit æe zemlja cijela
Da nam živi, živi rad!

U divljaka luk i strijela!
Željeznica, selo i grad
To su naših ruku djela
Da nam živi, živi rad!

Bacili nam kost....

12.04.2012.

MUP je danas zabranio prosvjed koji je na Trgu trebala organizirati HÈSP, a iz razloga jer „postoji utemeljena vjerojatnost da bi održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, uz sudjelovanje pripadnika navedenih profašistièkih organizacija, izazvalo uznemirenost kod veæeg broja graðana, te dovelo do nasilja i ozbiljnog remeæenja javnog reda i mira.“
Ja spadam u skupinu uznemirenih graðana, ali iz posve drugih razloga.
Ne može me uznemiriti prosvjed ili skup neistomišljenika…. bez obzira što o njima i njihovim idejama mislim.
Pravo na prosvjed i javno iznošenje mišljenja je jedno od temeljnih demokratskih prava.
Ako ta prava osporavamo neistomišljenicima onda nema govora o demokratskom društvu.
Uznemirena sam što u mojoj zemlji moji neistomišljenici ne mogu slobodno iznositi svoja razmišljanja bez obzira što se s njima ne slažem iz dubine svog srca.
Argument uznemirenosti dijela graðana je više nego smiješan…. a to što se radi o skupu visokog rizika nije ništa novo i zato plaæamo policiju da u takvim situacijama osigura red u skladu s važeæim propisima.
Još više me uznemiruje što je cijela ova prièa tek kost koju nam bacaju da ne bi širom otvorenih oèiju vidjeli ono što se dešava oko nas i što nas s razlogom uznemirava, a vladajuæima ne pada na pamet da se zabrinu što smo uznemireni.
Opasnija je izjava gospodina Radimira Èaèiæa da æe uvoditi red po uzoru na Gestapo… no što je najavljani i zabranjeni skup šaèice iskompleksiranih desnièara. Tada se nitko iz Vlade nije ogradio od te izjave prvog potpredsjednika Vlade.
Sinoæ sam se slatko nasmijala kad sam èitala najave kako se Graðanska akcija sprema na protuprosvjede…. i pomislila kako se radi o igrokazu koji nas treba uvjeriti da æe izbiti nemiri.
I evo… danas su se moje sumnje ostvarile. Ma tko bi to napadao desnièare na Trgu? Zar narod koji ne izlazi na prosvjede ni nakon što dobiju otkaze…. ne izlaze na prosvjede ni onda kad im je ugrožena gola egzistencija…. i sad bi se mi trebali zabrinuti zbog hordi antifašista koje æe se sukobiti s desnièarima. Zbilja duhovito…..
Antifašizam je odavno pobjedio. Naši strahovi su sada posve druge prirode.
Sve je ovo smišljeni igrokaz. Znaju veliki igraèi iz politike i medija da se ovaj narod voli igrati ustaša i partizana… pa nude omiljenu igru svom narodu dok se oni bave „važnijim“ poslovima.
Premijer je neistomišljenicima poruèio: „To ne bu išlo!“…. a ja mu samo moram odgovoriti na ovaj scenarij…. Ni to ne bu išlo…. skužili smo vas....trala-la-la-la.... i skoncentrirano èekamo što to radite iza kulisa dok nas zabavljate ovakvim predstavama. Kost nam više nije dovoljna….. trebamo kruha, mesa… a može i kolaèa…
Zabrana prosvjeda, javnih okupljanja i onemoguæavanje iznošenja razlièitih mišljenja je u suprotnosti sa socijaldemokratskom idejom.

Uoèi Uskrsa...

07.04.2012.

Jednom sam u životu išla linijom manjeg otpora, odabrala sam naizgled kraæi i lakši put, a to je bila moja velika greška. Bilo je to onda kad sam djecu krstila u crkvi njihovih predaka....
Djecu sam rodila na samom poèetku rata…. u doba kad se hrvatski narod branio od agresije, ali to doba je obilježio i podivljali nacionalizam i ružni krkanizam iz mraka puštenih krkana.
Muž i ja smo odgajani u agnostièkim obiteljima… jer su se njegov djed kao i moji otac i majka, te ostali èlanovi obitelji odrekli katolièke vjere, kojoj su pripadali svi naši preci. Kad smo mogli razumijeti i donositi odluke dobili smo objašnjenja i naš izbor bio je istovjetan njihovom.
Devedesetih… kad su se rodili klinci odluèili smo ih krstiti… da im olakšamo odrastanje u tim nimalo neopasnim vremenima. Kad su krenuli u školu upisali smo ih na vjeronauk…. a razlog tome je bio taj što smo mislili da tamo ništa loše ne mogu nauèiti, da ne hodaju oko škole za vrijeme trajanja vjeronauka, te da se ne osjeæaju razlièito.
Sjedila sam svakodnevno s malenim djeèacima i uèila gradivo iz vjeronauka. Svake nedjelje su išli na misu… pješice, kilometar i pol do crkve… bez obzira da li je padao snijeg, kiša ili sjekire sa neba. Dobili bi žigove u vjeronauènu knjižicu. Stariji je obavio Sv.prvu prièest i nakon toga je došlo vrijeme priprema za Sv.prvu prièest mlaðeg klinca. Vjeronauk im je predavao kapelan. Mali je brbljao na satu vjeronauka… a on ga je digao i rekao mu: „Tvoje ponašanje je bezobrazno…. ali od tebe ništa drugo i ne možemo oèekivati jer dolaziš iz obitelji grešnika koji ne dolaze na misu i žive u grijehu jer se nisu vjenèali u crkvi.“
Istog dana smo otišli u školu i ispisali ih s vjeronauka.
Nakon toga je uslijedio pakao za moju djecu. Druga djeca su ih nazivala æifutima, èetnicima…. a jedna uèiteljica si je priuštila preko posrednika poruèiti da su ljudi poput nas „gori izdajice od Srba“.
Za vrijeme satova vjeronauka šetali su po hodnicima, oko škole…. a kada je jednom profesorica iz tjelesnog malog pozvala da smije gledati sat tjelesnog nekog drugog razreda meni su zbog te dobrote krenule suze na oèi. Ali u svih osam razreda… bio je to tek jedan sat kad je moje dijete dobilo sadržaj u svojoj rupi u školskom rasporedu. Tu profesoricu i danas rado sreæem na cesti…. jer bila je jedna od rijetkih… koja je tako nešto uèinila.
Ostale uspomene koje pamtim su uglavnom ružne….. Sjeæam se uplakanih lica djeèaka koji su mi pred san prièali s kakvim se uvredama nose i što doživljavaju od ostale djece, a i nekih profesora u školi.
Bila je to seoska škola… pa se nije radilo samo o vjeronauku. Jednom je bio neki crkveni blagdan… a koji je padao na radni dan. Ravnatelj je dobar sa župnikom… pa su se dogovorili da æe cijela školska smjena biti osloboðena nastave dva školska sata i organizirano æe doæi na misu… u obližnju crkvu. Prije polaska moj mlaði klinac je došao do razrednice i rekao: „Vi znate da ja ne pohaðam sate vjeronauka i ne odlazim u crkvu. Došao sam vas pitati smijem li ja biti na dedinom grobu (groblje je u dvorištu crkve) dok ste vi u ckrvi?“ Ona je pošizila i poèela vikati na njega da joj ne pada na pamet, da je ona za njega odgovorna i da ne može lutati okolo da mu se nešto ne dogodi. A pri tom je zaboravila na to da ga roditelji nisu poslali na misu, nego u školu i da on ionako luta baš pod svakim satom vjeronauka. Mala mudrica joj je tiho odgovorio i pružio mobitel: „Onda možemo nazvati moju mamu i pitati je što ona o tome misli….“ Odgovor je bio: „Možeš iæi na djedov grob!“
Dolazim jednom u školu , a razrednica starijeg mi kaže kako u imeniku stoji opaska zbog lošeg ponašanja starijeg klinca. Bio je to kraj školske godine njegovog sedmog razreda. Tražim ja da mi je proèita….. i èujem sljedeæe.
Na zamjenu im je došla profesorica ih materinjeg jezika… jer je njihova bila na bolovanju. Listala je imenik, prozivala ih…. upoznovala one koje ne poznaje itd…. Kad je otvorila stranicu mog klinca…. Prozove ga i pita: „J. vidim da ne pohaðaš sate vjeronauka… jesi li ti trofazni?“ Klinac se digao i bez rijeèi napustio sat.
Tada sam razrednici rekla da sam ponosna reakcijom svoga sina…. jer je na pristojan i po mom uvjerenju jedino prihvatljiv naèin odgovorio na uvredu i kršenje njegovih ljudskih prava.
Ovakvih primjera bi vam mogla pisati do sutra…. Toliko ih je da bi se mogla napisati knjiga. O svemu tome sam nebrojeno puta veæ pisala u mnogim temama…
Ovo je tema koja me boljela godinama…. Prelaskom klinaca u srednju školu, u veæi grad… ta prièa je završila i za nas je poèeo normalan život… jer više nije bilo prilike za cipelarenja. Danas se sreæemo s tim ljudima i uz slatka smješkanja si poželimo dobar dan…Ja im ga doista i želim... a što oni meni žele pokazali su mi maltretiranjem djece.
Ovo svjedoèanstvo pišem zbog pisma koje je Hrvatska biskupska konferencija uoèi samog Uskrsa uputila premijeru Zoranu Milanoviæu, nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanoviæ prije par dana izjavio kako je svim školama upuæena preporuka ministarstva da satove vjeronauka pokuša staviti na poèetak ili kraj rasporeda, a ako to nije moguæe, da se u školama osigura briga za djecu koja ne pohaðaju satove vjeronauka.
Znaèi…. radi se o preporuci koja nikoga ne ugrožava, ne znaèi diskriminaciju… nego tek pokušava ublažiti diskriminaciju nad djecom koja ne pohaðaju vjeronauk.
„HBK je su nadležna za nastavu vjeronauka te je Preporuka o izvoðenju nastave vjeronauka protivna pravnom statusu vjeronauka jer je Ugovorom izmeðu Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na podruèju odgoja i kulture definirano da se vjeronauk izvodi pod istim uvjetima kao i ostali obvezni predmeti, »napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati«, navodi se.“
U pismu su zaprijetili da takav naèin razmišljanja Hrvatsku biskupsku konferenciju “primorava na daljnja razmišljanja i korake koje æe u buduænosti, èini se, morati uèiniti”.
Zašto Kaptolu smeta ova preporuka koja nièim i baš nièim ne ugrožava njihovo pravo iz Ugovora RH i Svete Stolice? I dalje imaju vjeronauk u školama, ali to nije dovoljno… nego se sada žele ukljuèiti u izradu školskih rasporeda i odluèivati o sudbini djece koja ne pripadaju njihovoj religiji ili djeci koja religije nemaju. Zašto im smeta da oni kasnije doðu u školu, ranije odu ili da im se osmisli vrijeme dok drugi slušaju vjeronauk? Umjesto da se drže propovjedanja vjere…. oni razlièitima ne žele olakšati diskriminaciju koja traje veæ dva desetljeæa…. ne pada im na pamet da bi veæina trebala biti velikodušna nad manjinom… pogotovo ako im to ne šteti… nego oni žele i odluèno traže da se ta diskriminacija nastavi, oni žele linè, muèenje i maltretiranje onih koji im ne pripadaju.
Upravo time što veæina uèenika (navodno 85%) pohaða vjeronauk oni štite svoje steèeno pravo da ostane sve kao i do sada. Jer ako je na niskim temperaturama njih 85% na toplom onda je red da se onih 15 % vani smrzne… neka cvile… neka pate… sunce im žareno!
Ovakvom reakcijom svoje vjernike uvjeravaju da su upravo oni kao veæina diskriminirani…. a time ih pozivaju s nastavljanjem uobièajene prakse da pljunu na sve one po vjeri razlièite od sebe.
A kako iz prakse veæ znamo…. neki æe preporuku poslušati, a veæina ipak neæe… no šutnjom i okretanjem glave æe se praviti da je sve O.K.
I za cijelu tu prièu nisu mogli prièekati sljedeæi tjedan… nego svoju pljuvaèku nad ionako diskriminiranom manjinom šalju uoèi samog Uskrsa. Tvrde da su Isusovi sljedbenici… a ponašaju se prema ljudima onako kako su se Isusovi muèitelji ponašali prema njemu.
Osobno sam im zahvalna na ovakvim ponašanjima…. jer ona mi samo potvrðuju da sam ispravno odluèila kad sam se odrekla religije svojih predaka.
Neka mi svi pravi vjernici oproste na ovoj temi koju objavljujem u neprimjereni trenutak… no trenutak nisam odabrala ja nego Kaptol…. a ja im to ne mogu prešutjeti… radi svega onoga što su prošla moja djeca i radi svega onoga što trebaju doživjeti moji unuci.
Sretan Uskrs svim vjernicima, a onima koji to nisu želim ugodan vikend.

Prepelièje mlijeko

04.04.2012.

U neka davna vremena doma i u školi su nas uèili da moramo uèiti, biti marljivi, savjesni i vrijedni pa æe nam se trud isplatiti. Uèili su nas da moramo biti skromni, nenametljivi, da je poželjno misliti svojom glavom i biti ponosan.
Prestrašan je svijet u kojemu danas mladi ljudi odgajaju svoju djecu. Ako ih se uèi da misle svojom glavom…. mogli bi zbog toga nastradati…. Ako previše uèe i gube vrijeme na znanje to im nije nikakva garancija da æe naæi posao i da æe im se sav taj trud isplatiti, samo æe nabiti dioptriju od puno èitanja, a onda neæe imati gdje zaraditi da si plate lasersku korekciju vida. Skromnost i nenametljivost su neke izumrle vrijednosti…. jer je poželjno što više se slikati, što više blještati, kititi se, lapradati što veæe gluposti jer one garantiraju da æe biti zapaženi... kao Aleks Grdiæ koja objašnjava mladim djevojkama da je Kleopatra bila onako lijepa jer se kupala u prepelièjem mlijeku… ili Ava Karabatiæ koja s otoka „pozdravlja svoje roditelje, a pogotovo mamu i tatu“. One odlièno žive od svih tih ispaljenih gluposti.
Reklame koje gledaju naša djeca su prepune „mudrih“ poruka i savjeta da bi im se što više olakšao život.
Novac je danas najveæe božanstvo kojemu se veæina klanja…. a banke i kapital su gospodari svijeta.
Preuzeli su i odgojnu ulogu pa poruèuju našim kæerima da su sirove strasti garancija za uspjeh.
Poželjno se zaduživati, a pri tom trebaju koristiti svoje ženske èari, odjenuti što izazovnije haljine, pokazati što više od svog tijela, širiti noge, afektirati i tim adutima ispolovati što povoljniji kredit.
I svi šute, nikome ne smeta… svima je to logièno… jer eto živimo u kapitalizmu i svatko ima pravo reklamirati svoj proizvod kako god poželi.
Ova reklama ponižava cijeli ženski rod jer nas svodi na komade mesa od kojih se ništa drugo i ne oèekuje nego da to meso što duže održimo svježim. Ponižava i muškarce jer ih svodi na spodobe kojima upravljaju nagoni. A u taj blještavi i privlaèan celofan umotan je poziv na zaduživanje…. poziv na dobrovoljno pristupanje u ropstvo.
Gledajuæi tu reklamu uvijek se pitam tko li ju je smislio? Ima li možda kæi? Da li bi volio da i ona na ovakav naèin ostvaruje svoje ciljeve? Ili je ipak odgovore na sva ta pitanja potisnuo da bi zaradio novac....

Imam doma nešto prepelica…. Svakodnevno ih uzimam u ruke…. okreæem na sve strane i nikako ne mogu smisliti kako da ih pomuzem. Ako netko zna… neka mi se hitno javi s odgovorom, a ja æu mu u znak zahvalnosti pokloniti demižonku prepelièjeg mlijeka… za vjeènu mladost.

Èaj od kamilice

02.04.2012.

Danima veæ èitam izjave prvog potpredsjednika Vlade gospodina Radimira Èaèiæa koji se nemilice obrušio na sindikate.
Što su to sindikati?
Zakon o radu, u Glavi XVIII., èlanku 226., stavku 1. jasno propisuje:
„Radnici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega uèlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.“
Znaèi… sindikati nisu neko strano tijelo… nego su radnici koji su se temeljem Zakona i meðunarodnih konvencija udružili u sindikalnu udrugu da bi lakše štitili svoja prava i interese.
Masu ljudi sindikate poistovjeæuje s èelnicima sindikalnih udruga više razine…. a to je prilièno površan pristup… jer te udruge se sastoje od puno „malih“ sindikata koji djeluju unutar poduzeæa, veæina sindikalaca dobrovoljno i bez naknade sudjeluje u radu sindikata. Èlanstvo u sindikalnim udrugama više razine je nužno radi moguænosti pregovaranja s Vladom (GSV-u) kad se radi o sudbinskim pitanjima konkretnih podruèja koja se odnose na te sindikate. Rad „malih“ sindikata je javnosti nepoznat, a to su odnosi izmeðu radnika i poslodavca.
Gospodin Èaèiæ je u neprestanom javnom ratu sa radnicima. U sluèaju radnika Petrokemije i sudbine njihovog poduzeæa izjavio je: „"Ako tvrtka danas u odnosu na svoj kapital ne donosi više od 2-3 posto povrata, oèito da treba više. Posao sindikata nije da misle o tome jer oni i ne mogu misliti.“
U sluèaju radnika Zraène luke Zagreb izjavio je: "Dolazi koncesionar koji sve garantira, sve plaæe i radnike pet godina. Garantira višestruko poveæanje prometa. I onda su radnici protiv. Zašto? Zato što æe morati više raditi",
Izjavio je: "Sluèaj Dalmacijavina je još gori, trebalo bi ih biti 78 a ima ih 500. Tvrtku je preuzeo sindikalni povjerenik, a onda je sve jasno".
Izjave prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Èaèiæa o tome kako dio zaposlenih u Poreznoj upravi dosad nije radio ništa izazvala je buru negodovanja meðu zaposlenima u ovoj upravi Ministarstva financija.
Gospodin Èaèiæ poruèuje da ne može pregovarati sa sindikatima jer se boji da bi ih morao tuæi.
Gospodin Èaèiæ u svezi sindikata iznosi neistine u javnosti… pa je u emisiji „Otvoreno“ izjavio kako su sindikati tražili povlaèenje Prijedloga zakona o dopuni Steèajnog zakona kojeg je „on napisao“, a predviðena je dvostruka zaštita radnika. A prava istina je ta da je gospodin Èaèiæ jedno obrazložio predstavnicima sindikata na Gospodarsko-socijalnom vijeæu, a drugo napisao u tekstu Prijedloga Zakona. Sindikati su bili obmanuti pa su morali reagirati u interesu radnika… ali oni nisu dobili priliku to u jednoj od najgledanijih emisija državne televizije javnosti objasniti.
To je tek mali dio izjava prvog potpredsjednika Vlade, a koje se odnose na hrvatske radnike.
Oèito su po njegovom mišljenju hrvatski radnici najveæi krivci za sve probleme ove zemlje. Smatra ih nesposobnima da misle, neradnicima i lijenèinama, oèito ih smatra odgovornima za ovakvo gospodarsko stanje u zemlji, a i sami spomen radnika u njemu budi agresiju i potrebu za nasiljem…. Jer kako je rekao…. „boji se da bi ih morao tuæi.“
U našim poduzeæima ima puno problema. Ako je prevelik broj zaposlenih zar su tome krivi radnici?
Zar su u poduzeæa došli osvajaèkim ratom ili ih je možda tamo netko doveo? Tko je zaposlio prevelik broj radnika po državnim poduzeæima? Politika.
Kadrovska situacija u mnogim hrvatskim poduzeæima je loša zbog nepotizma i korupcije.
Tko je tome kriv? Politika.
Za loše gospodarenje i kadrovsku politiku hrvatskih poduzeæa odgovorna je politika, a ne radnici!
Svijet nije nastao proglašenjem izbornih rezultata na prošlim izborima i postavljanjem gospodina Èaèiæa na funkciju koju trenutno obnaša. Nova vlast je znala s kakvim problemima æe se sresti ako dobije izbore. Zašto u predizbornoj kampanji nisu hrvatske radnike i njihove obitelji upoznali sa svojim mišljenjem o njima?
Gospodin Èaèiæ se upušta i u osobne izjave o konkretnim sindikalnim povjerenicima…. i to u poduzeæima u državnom vlasništvu…. tamo gdje je država poslodavac. Time besramno krši odredbe ZOR-a….. jer nije on taj koji æe birati predstavnike radnika po svojim simpatijama, nego æe to èiniti sami radnici… bez obzira koliko se njemu pojedini predstavnici sviðali ili ne.
Socijaldemokrati su dobili veæinu glasova hrvatskih graðana. Ni od jedne ovakve izjave gospodina Èaèiæa se nisu ogradili, a time poruèuju da o hrvatskim radnicima misle isto što i on.
Tako su strastveno branili ulazak u EU…. pa ne bi bilo loše da upravo u razvijenim europskim zemljama pogledaju kakav je odnos prema radnicima i njihovim predstavnicima.
O kakvom socijalnom dijalogu uopæe možemo razgovarati ako jedna strana u startu zna da ih pregovaraè sa strane Vlade doživljava nesposobnima da misle, najradje bi ih tukao, obraæa im se s visoka i ironiènim opaskama osporava sva ona prava koja ZOR i meðunarodne konvencije radnicima garantiraju?
U zadnjih dvadeset godina vidjela sam svašta… ovaj narod je nazivan stokom sitnog zuba, uništene su mnoge tvornice i mnoga poduzeæa, mnogi radnici su ostali bez posla, kršena su radnièka prava na vrlo maštovite naèine, radnici su pod pritiscima ovlaštenika poslodavca (države) morali istupati iz nežutih sindikata da bi mogli napredovati na poslu, sindikalci su proganjani na razne naèine – bez obzira na zaštitu koju im jamèi ZOR… vršio se pritisak na pravosuðe od strane politike u sporovima s radnicima… i bilo je tu zbilja svašta… ali nitko se ipak nije usudio ovako javno i bahato ponižavati, vrijeðati i omalovažavati radnike.
Gospodo politièari… za svo zlo u ovoj zemlji, pa èak i za eventualna loša ponašanja radnika odgovorna je politika…. odgovorni ste vi i zato bi bilo pristojno da preuzmete odgovornost i da se poènete ponašati poput odraslih ljudi… jer je samo nezreloj djeèici svojstveno da svoje greške svaljuju na druge.
Propisi toèno propisuju kako se problemi rješavaju. Tko je propise pisao? Vi, gospodo politièari.
Ako veæ prepisujete propise od naprednih zemalja EU onda ih se i držite.

Problemi koje imamo ne mogu se riješiti fizièkim obraèunima, kršenjem propisa i vrijeðanjem.
Ako u vašim redovima ima nervoznih neka piju kamilicu…. odlièna je za opuštanje.

Tko je uvrijedio hrvatske graðane?

19.03.2012.

„Sudac Turudiæ pokušao je smiriti Luku Bebiæa reèenicom: "Gledajte, niste u Saboru, ja Vas upozoravam da se pristojno ponašate."
U dopisu predsjednika Hrvatskoga sabora predsjedniku Vrhovnoga suda navodi se da je sudac Turudiæ "uvrijedio i omalovažio Hrvatski sabor kao predstavnièko tijelo graðana i nositelja zakonodavne vlasti, odnosno sve izabrane zastupnike i posredno sve graðane Republike Hrvatske koji su na izborima izabrali svoje predstavnike".“

Ogradila bih se od ovog zahtjeva gospodina Šprema…. koji eto „štiti“ i mene dok "štiti" sve graðane Republike Hrvatske, jer smo navodno uvrijeðeni ponašanjem suca Turudiæa.
Sudac Turudiæ nije lagao. Hrvatski sabor èesto podsjeæa na kokošinjac jer se tamo zastupnici svaðaju, vrijeðaju, gaðaju torbama i papirima, meðusobno se nazivaju majmunima i drugim pogrdnim nazivima. To je mjesto gdje vladajuæi (bez obzira tko je na vlasti) bahatošæu pokazuju svoju moæ. Kad novinari pitaju politièare o toj i takvoj atmosferi svi objašnjavaju kako je to normalno, jer je u palamentima drugih zemalja još i gore. Znaèi… sudac Turudiæ ništa nije izmislio.
Sudnica je mjesto gdje takva ponašanja nisu dozvoljena i njegovo je pravo od sudionika u postupku tražiti da se ponašaju razlièito no što su nauèili u Saboru. „Obièni“ graðani moraju poštivati sud… pa je onda red da ga poštuju i politièari.
Mnogi predstavnici graðana danas objašnjavaju pred sucem Turudiæem i drugim sucima koliko su i kako prevarili graðane koji su ih birali.
Graðanima ne trebaju isprike… graðanima trebaju pravedne presude za sve one koji su ih izdali, prevarili i prekršili mnoga predizborna obeæanja.
Sudac Turudiæ je zadnja osoba koja bi se trebala isprièavati hrvatskim graðanima.
Gospodin Šprem kao predsjednik Sabora ima pravo raditi što god želi i štititi dignitet Sabora na naèin koji smatra primjerenim…. a ja sam eto osjetila potrebu iskljuèiti se iz ovog njegovog zahtjeva….. jer me kao graðanku uvrijedio ovakav napad na suca Turudiæa, a ne naèin na koji je sudac Turudiæ pokušao primiriti svjedoka.


Na saborskim zastupnicima je da štite dignitet Sabora profesionalnim i pristojnim ponašanjem... a ne na onima koji se usude glasno izgovoriti da se neprimjereno ponašaju.

Prknoizbjeglice

17.03.2012.

Slika preuzeta iz Jutarnjeg lista

Na ovu temu me zaškakljala fotografija iznad teksta i objavljena knjiga pjesma Jerka Rošina „Uprknuæe“.
Zanimljivo je to zlurado i nadmeno smijanje onima koje su istisnuli iz svojih analnih otvora i koji na sebi još uvijek nose miris tih toplih, vlažnih i smrdljivih hodnika njihovih tjelesa i njihovog nemorala.
Do sada su se vlasnici tih zanimljivnih prkna u lice smijali onima koji u njih nisu htjeli, a eto doèekali smo dan da se još otrovnije smiju onima s kojima su bili tako smrdljivo stopljeni u moralnom urušavanju ovog društva. Još donedavno su se tako stopljeni zajedno rugali narodu i onima po kojima su gazili na putu zla.
Ne iznenaðuju me vlasnici do nedavno popularnih guzica, koje su bile mnogima zanimljivo i atraktivano stanište… moja pažnja je zadnjih mjeseci usmjerena na one koji su iz tih guzica ispali i sada su malo dezorijentirani, osjeæaju se izgubljeno i prestrašeno.
Pojava takvih „stanodavaca“ i „stanoprimaca“ nije bila prisutna samo u politici… ona je prisutna u svakoj radnoj sredini, u svakoj grupi ljudi gdje postoji hijerarhija. Svaka od njih se dijeli na miljenike tzv. „elitu“ i ostale koji u istu ne spadaju jer ih nisu htjeli ili se sami nisu pristali istoj pridružiti.
Stanovnici tih rastezljivih tamnih otvora su uglavnom bili oni kojima se nije dalo uèiti, raditi i graditi meðuljudske odnose na ravnopravnosti, uvažavanju, profesionalnosti…. To su oni koji su u te radne sredine stigli mimo natjeèaja, bez adekvatne naobrazbe, znanja i sposobnosti. Oni su svojim „stanodavcima“ okopavali vrtove, gradili vikendice, èistili apartmane, sadili maslinike, pratili ih na feštama, za njih špijunirali, èesto i sami èinili krivièna djela, kršili propise na razne naèine da ne bi naljutili svoje „dobroèinitelje, èesto su protiv onih koji ne pripadaju tom soju lagali, spletkarili, nad njima vršili mobing i zagorèavali im život i rad na svakom koraku. Neki se nisu upucavali, ali su napravili neke strašne greške pa su zbog svoje krivnje ostali zauvijek dužni onima koji su im greške „oprostili“ i na taj su si naèin priskrbrili "starnarsko pravo" zajedno s ulizicama..
Za uzvrat su uživali u atraktivnim radnim mjestima, dobrim plaæama i bio im je osiguran status malih „bogova“ u njihovim sredinama.
Bilo im je lijepo dok je trajalo.
U meðuvremenu su njihove žrtve morale paziti da ne griješe, èuvali su svoja radna mjesta, ponekad èak i goli život, morali su puno raditi i uèiti. Nije im bilo lako… ali na taj naèin su dobili kapital koji im nitko nikada ne može uzeti…. a što je još važnije sada se ne osjeæaju poniženo i pljunuto kad gledaju kako se prknovlasnici smiju svojim prknokorisnicima. No svi zajedno trpimo posljedice tog njihovog jedinstva i te propale analne veze.
Do nedavno su mi se više gadili oni koji su svoja prkna nudili… jer su imali moæ i najodgovorniji su za sve zlo koje se desilo. A danas mi se potpuno isto gade svi oni koji su u njihovim prknima stanovali jer upravo su im oni svojim ljigavim karakterima omoguæili da se tako mogu ponašati. Društvo se do te mjere urušilo da ne može više po starom i izvuæi iz ovog gliba ga mogu samo oni koji žele i znaju raditi. Naša poduzeæa i politièka scena preplavljeni su „izbjeglicama“. Ostali su bez svojih staništa i sada prestravljeno lutaju ovim svijetom…. tako „ranjeni“ obezglavljeno tumaraju i grizu. Dok su vrijeme tratili na spletkarenja i uživanje u privilegijama propustili su pratiti promjene u svojim radnim sredinama… jer uvijek su imali „kmetove“ koji su to odraðivali umjesto njih. I sad su zbilja u nezavidnom položaju. Smiju im se njihovi dosadašnji zaštitnici, kolege ih odavno ne poštuju, a smiju im se i vlastiti odrazi iz ogledala….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

Adwocatus Dyabolly
Alkion
Anchi
Bego
Big Blue
Borgman
Brod u boci
Catwoman
Dem
Denis
dolphinA
dordora2
Dream Maker
Geomir
Grintavac
Gustirna
Katja
Kinky
Koraljna
Luki
Mališa
Mikoslav
MJ
Mladen
morska zvijezda
Mosor
Neverin
Nije otok
NS
Pegaz
promatram, razmišljam
Sanja
Sanja45
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Tu je
Vidoteka
Zuzayok
Zelena
Žubor vode

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljaèa 2011 (2)
Sijeèanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (4)
Veljaèa 2010 (4)
Sijeèanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (8)
Veljaèa 2009 (8)
Sijeèanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (7)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (20)
Veljaèa 2008 (12)
Sijeèanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (10)