Hapšenjem u EU
21.01.2012.
Nemam pojma tko su ljudi koje su specijalci na agresivan način danas privodili. Čitam da su desničari… a to znači da su ljudi koji na većinu važnih životnih tema misle potpuno različito od mene.
No gledajući ta privođenja, tu agresiju , silu i nepravdu osjetila sam svaki udarac kao da je meni osobno upućen. Osjetila sam se povrijeđeno, uvrijeđeno i poniženo… jer u mojoj Hrvatskoj hapse i maltretiraju one koji različito misle…. Podsjetilo me to na prosvjednike koje su na isti način hapsili zbog Varšavske… podsjetilo me to na šamaranje seljaka u Virovitici koji je prosvjedovao protiv nepravde.
Navodno su pokušali skinuti zastave EU. Strašno se drži do forme… a ako formalno pogledamo na taj problem… mi danas nismo u EU… tek se sutra trebamo izjasniti oko toga. Te zastave nas još danas na ništa ne obvezuju… tek su reklama. Ne sjećam se da su do sada slali specijalce na one koji su skidali reklame. U demokraciji su forma i procedura važne. Zašto se onda s tim zastavama nije pričekalo dok referendum ne prođe i dok većina građana svojim glasovima ne odobri da želi te zastave na hrvatskim trgovima i ulicama? Preranim postavljanjem tih zastava vlast provocira neistomišljenike, prejudicira rezultat referenduma i slavi unaprijed, a kada oni odreagiraju šalje specijalce na njih.
U ovoj zemlji su nestale mnoge tvornice i radna mjesta, nestala je velika lova iz zajedničke blagajne, ugrožavan je naconalni interes na brutalne načine i nismo vidjeli da su specijalci privodili počinitelje na ovakav način. Mnogi od počinitelja i danas sa svojih jahti i luksuznih vila gledaju ovo što se dešava i likuju…. a sve zbog par komada tkanine…. koja još danas ovaj narod ne obvezuje… nekima je tek obećanje… nekima prijetnja. Je li to dovoljan razlog da se vlast na ovakav način odnosi prema svojim građanima?!!! Meni nije…. i nikada mi neće biti… dok me ima.
Valjda je to europsko, civilizirano i kulturno ponašanje na koje se vlast stalno poziva.
Padaj silo i nepravdo,
Narod ti je sudit zvan.
Bjež'te od nas noćne tmine,
Svanuo je i naš dan.
Pravo naše ugrabljeno,
Amo natrag dajte nam!
Ne date li ne molimo,
Uzet će ga narod sam.
Gradove smo vam podigli,
I palače gradili.
Oduvijek smo roblje bili,
I za vas smo radili.
Nevolja će biti vela,
Po palači tvrdimi,
Kad vidite da sa sela,
s mašklinima gremo mi.
Nastati će novo doba,
Matija Ivaniću.
Ustati ćeš ti iz groba,
S tobom u boj poći ću!
Zastava će NAŠA viti,
Iznad naših glava tad.
Radnik seljak jedno biti,
Isti im je trud i rad!
("Padaj silo i nepravdo" je hrvatska revolucionarna pjesma nadahnuta Hvarskom bunom a nastala je na osnovama pjesme "Slobodarka" čiji je autor dr. Josip Smodlaka.
Pjesma je prvi put izašla u Splitu 7. svibnja 1908. godine u prilogu lista Pučka sloboda. Nakon pojavljivanja uglazbio ju je u marš istaknuti splitski skladatelj Josip Hatze. Na njenim je osnovama nastala hrvatska revolucionarna pjesma "Padaj silo i nepravdo")
Kad srce kaže NE!
17.01.2012.
I eto... još par dana do referenduma o ulasku u EU.... još par dana do "novog početka" (tako bar čitam u medijima)...
Jao djeci koju roditelji ne nauče suočiti se s problemima i rješavati ih. Pa tako jao i narodima koji za svoje greške krivce traže u drugima i koji vjeruju da je ikome na ovome svijetu više stalo do njihove zemlje i rješavanja problema u njoj. Ne postoje problemi koji se ne bi mogli riješiti... ako se to doista želi.
Ne kužim zašto se uopće pitanje problema i udruživanja u EU dovodi u vezu? Probleme možemo riješiti samo sami..... bez obzira gdje bili.
Kad to spominjemo kao nešto što je u vezi jedno s drugim... priznajemo da se želimo udružiti iz interesa..... Znači li to da je Hrvatska sponzoruša? Da ne trči u "zagrljaj" iz uvjerenja i ideala, nego iz interesa?
Ja ipak u to ne vjerujem.... Bez obzira na šarenu povijest i čupava iskustva mislim da još uvijek imamo ponosa i da se nećemo pomiriti s ulogom sponzoruše.
I kad mi netko kaže da ne postoji alternativa ulasku u EU meni se okrene želudac. To je kao da curi koja se odlučila na samački život kažeš da joj je brak iz interesa jedino dobro rješenje i da je svaki drugačiji izbor loš izbor. I to tvrdi žena koja inače slovi za ženu širokih pogleda i usuđuje se tvrditi da su svi koji misle drugačije nedovoljno obrazovani i ne razumiju. Super im je ova kampanja pred referendum.... postigli su suprotno onome što tvrde da žele postići. Bar kod mene... Ovaj narod je naviknut na ponižavanja... Franjo nas je zvao stokom sitnog zuba... a sada nam rade to isto... samo nam ne kažu to tako direktno... nego uvijeno i sa stilom.
Gledam političare kako nas uvjeravaju što je dobro... koliko su neuvjerljivi i zbunjeni... pa mi ih dođe žao. Oni samo rade svoj posao.... oni ovo moraju odraditi jer to od njih veliki i moćni gazde izvana očekuju... a gazde su im oni kojima smo dužni do bola... možda se naši političari i sami nadaju da će ovog puta narod spasiti stvar, a njima nitko neće moći predbaciti da nisu pokušali.
Gledam predsjednika Josipovića na spotu u kojem nas poziva da glasamo za ulazak u EU. To nije on. To nije isti onaj čovjek koji brzo misli i reagira iz dubine srca u svakoj situaciji... Nekako čudno petlja rukama i djeluje kao da ni sam ne vjeruje u ono što priča.
Suverenitet je pravni pojam koji označava pravo na neograničeno vršenje vlasti.
Unutarnji suverenitet označava da je državna vlast vrhovna (najviša), neograničena i nedjeljiva.
Ako je to istina... a predsjednik Josipović kaže da mi dio svoje suverenosti pametno ulažemo... kako je to uopće moguće?
Ako je nešto neograničeno i nedjeljivo... kako onda možemo dio uložiti?
Možda je to tek dojam mene nedovoljno obrazovane i nedovoljno informirane.... ali imam nekako osjećaj da pričaju jedno, a u stvari nas mole da glasamo protiv. :))))))))) Jer koji bi normalan političar 21. stoljeća inače imao potrebu s narodom komunicirati kao da je na vlasti mongoloidima, a ne ljudima koji misle svojim glavama i imaju pravo na svoj izbor, bez da ih itko vrijeđa i ponižava?!!! Meni je sve to nekako sumnjivo.... ;)
Agnostici na misi
27.12.2011.

Dr. Ivan Grubišić čovjek je kojeg neizmjerno poštujem…. a čitajući njegove tekstove imam osjećaj da izvlači zapise iz moje duše i daje im čaroban oblik u pisanoj ili izgovorenoj riječi.
Svojom izjavom novinarki Jutarnjeg lista zaškakljao me na javnu reakciju.
Na upit novinarke komentirao je nazočnost agnostika iz državnog vrha na božićnoj misi.
Izjavio je: „- Volio bih da se svi ljudi, a u to uključujem premijera i predsjednika, ponašaju dosljedno svojim uvjerenjima i u skladu s njima. Ako je riječ o agnosticima, njihovi su svjetonazori jednako vrijedni kao i uvjerenja većinskih katolika ili pripadnika bilo koje druge vjerske ili kulturne zajednice.“
Poštovani gospodine Grubišić, i ja bih voljela da živimo u društvu u kojemu bi se tako nešto podrazumijevalo i bilo moguće. No to je tek nešto za što se trebamo izboriti… jer društvo u kojemu živimo nije takvo. Takav odnos prema različitima se ne može ostvariti dekretima i izjavama…. do njega se mora doći djelima…. sitnim ljudskim gestama u svakodnevnom životu.
Ovo vam pišem kao majka dva mlada čovjeka koja su tijekom svog školovanja doživljavali ružne uvrede i nosili etikete predrasuda koje su se nastanile u našem društvu, a sve zato jer im roditelji nisu išli u crkvu. Vrijeđani su od učiteljice, kapelana koji je držao vjeronauk, djeca „vjernika“ su im se svakodnevno rugala i izgovarala takve uvrede koje su ostavile ružne ožiljke na srcima tih dječaka. Osjećam osobnu krivnju zbog svih tih ožiljaka… jer nastali su zbog mog izbora…. na koji sam imala pravo i grčevito sam se za to pravo borila, sa uvredama zbog njega na osobni račun sam se lako nosila, ali oni koji su mi ga pokušavali osporiti znali su gdje sam najtanja pa su si priuštili „udarati“ baš tamo …. a to su moja djeca.
Izjavili ste: “formalizam bez sadržaja”. Mislim da ste ovu izjavu uputili na pogrešnu adresu.
Predsjednik Josipović, premijer Milanović i predsjednik Sabora Šprem ljudi su koji su glasno javnosti objasnili koje je njihovo vjersko opredjeljenje. Oni na misu nisu došli kao lažni i formalni vjernici. Došli su tamo kao predstavnici vlasti u ovoj zemlji, koj ne pripadaju toj vjerskoj zajednici, no došli su iskazati svoje poštovanje i prihvaćanje…. došli su pokazati svoju toleranciju spram onih čiji je izbor različit. Poslali su veliku poruku ljubavi i pozvali na zajdništvo. Onima koji su različiti po izboru vjere jasno su poručili da su im lagali oni koji su ih uvjeravali da je njihovo pravo na vjeru ugroženo jer dolaze crveni vragovi koji će im isto osporiti…. Poručili su im: „Ne morate se bojati…. mi vas volimo i poštujemo, isti ste nam kao i oni čiji je izbor istovjetan našem.“ Ali poručili su i nama… koji smo ih birali: „Svaki čovjek ima pravo na izbor i moramo poštovati izbor svakog čovjeka! Neka vaša djeca ne upiru prstom u djecu onih koji su odabrali različito od vas!“ Te poruke su strašno važne i velike. Zamislite gospodine Grubišiću koliko bi bilo ljepše živjeti u ovoj zemlji da su s takvim porukama mira, ljubavi, prihvaćanja i zajedništva javno izašli političari u devedesetima.
Formalizam bez sadržaja možemo predbaciti onima koji se izjašnjavaju vjernicima, a tu vjeru ne žive. A u konkretnom slučaju dobili smo itekako vrijedan sadržaj i poruku: „Poštujmo jedni druge, jer samo zajedno možemo od ove zemlje učiniti mjesto na kojemu će biti lijepo živjeti svima.“
Pero
13.12.2011.


Prije desetak godina u moj dom je stiglo malo crno mače. Do tada nisam baš voljela mačke i nije mi bilo drago što su dečki doveli tog malog, nestašnog mačka. Vješao se po zavjesama, rušio tegle sa cvijećem, radio mi je sačekuše po kući, skakao na mene… ostavljao krvave ornamente na nogama.
Nazvala sam ga Pero. S vremenom mi se uvukao pod kožu. Pero je bio glavni mačor u selu….. u doba parenja vraćao se izranjavan i krvav…. a ja sam mu vidala rane i tješila ga. Kad je ulazio u kuću brisao je cape o otirač i oglasio se u znak pozdrava, kad bih rekla „Daj pet!“ dizao se na zadnje noge i pozdravljao me desnom capom. Imao je prekrasne tamne oči… i često smo se samo gledali…. a tada sam imala osjećaj da plovim nekim čudnim dimenzijama u kojima se dodiruju duše…. bez riječi… Narazgovarala sam se ja s tim mačkom više no s mnogim površnim ljudima koje srećem na životnom putu….Nekoliko puta je umirao…. Prije dvije godine veterinar je rekao da će biti pravo čudo ako preživi…. i desilo se čudo.
Okružena sam s puno životinja… ali Pero je bio moj najbolji prijatelj među životinjama. U zadnje vrijeme je trpio bolove u desnoj capi… kad bi je zaležao. Bile su to posljedice starih ozljeda. U nedjelju sam mu masirala capu… šaptala mu nježne rečenice i pričala mu da idemo kod dežurnog veterinara da mu poslika stare kosti….. Mazio se nježno i onda tražio van…. I bio je to drugačiji odlazak…. kao da se više neće vratiti… i nije se vratio….
Od tada ga tražimo uokolo… dozivamo. I sinoć…. na starom tavanu….. umjesto dragog Pere pojavila se glasnica…. donijela nam je poruku prijatelja koji je zauvijek otišao… Sove su po starim vjerovanjima glasnice smrti… ali i simbol mudrosti. Nije bez razloga baš ona donijela zadnji pozdrav… i sasvim sigurno nije bez razloga stigla glasnica tuge s licem u obliku srca…. Ugostili smo je preko noći i jutros je puštena na slobodu s jednim zbogom za Peru i velikim hvala što nam je obogatio život kroz sve ove godine….

Stanarsko pravo za naše duše
03.12.2011.
Često na sahranama vjernika možemo čuti svećenika kako spominje „stanove na nebu koji su osigurani za prave vjernike“. Očito je „život poslije života“ nešto što što ljude tjera na promišljanje… kako vjernike – tako i agnostike. Na ispraćaju jednog poznatog agnostika, drugi poznati agnostik rekao je: „– Ovo jest oproštaj, ali nije zbogom, već doviđenja, tamo negdje u nepoznatom i dalekom, gdje nas antifašiste, borce za socijalnu pravdu i mir, čekaju dostojna mjesta.“
Formalni vjernici očito misle da „stanove na nebu“ osigurajavaju vjerskim ritualima svoje religije, a kako vidimo neki agnostici traže svoje zasluge koje im tamo negdje… daleko trebaju osigurati „dostojna mjesta“. I jedni i drugi očekuju da im NETKO osigura neka mjesta… prema zaslugama. Mnogi prožive život leteći poput lista na vjetru…. pa su malo veliki protivnici religija jer je to moderno… pa se s promjenom društvenih i političkih okolnosti pretvaraju u velike vjernike koji se Bogu i njegovim predstavnicima upucavaju iz prvih redova. Postoje i oni koji se deklariraju tvrdim antifašistima… ali po potrebi su spremni pjevati ustaške pjesmice… jer im cilj opravdava sredstvo… i nije im problem na 36. sjednici Vrhovnog državnog vijeća, koja je održana 02. studenog 1991. godine , a povodom pisama očaja i poziva u pomoć iz Vukovara i Dubrovnika, o narodu u nevolji govoriti kao o ljenčinama, kukavicama i izdajicama… izgovarati hrpu laži… a sve to s pozicije moći…. iz udobnih fotelja i toplih ureda…. nije im problem okretati kapute po potrebi i igrati se ljudskim životima bez imalo ljudskosti.
Mnogi su pod glasnim parolama domoljublja i velike vjere krali i uništavali život svom narodu i budućim generacijama. Sigurna sam da i oni očekuju neka lijepa mjesta…. tamo negdje…. visoko i daleko…..
Ta mjesta o kojima rado pričaju i jedni i drugi ne osiguravaju se obrazovanjem, političkim položajima, vezama i novcem… a ne osiguravaju se ni propisanim ritualima koje ljudi slijepo slijede… a kada ih pitaš zašto to čine – nemaju pojma… jer oni to rade mehanički, površno i zato što se mora, jer je tako red, jer drugi gledaju.
Neki ljudi prožive cijeli svoj život i ne znaju tko su, što su, u što i zašto vjeruju…. i onda očekuju da im NETKO osigura „stanove na nebu“ i „dostojna mjesta za njihove duše“. Što će im uopće neka topla i sigurna mjesta za njihove duše nakon života… ako im za života nije bilo važno kakve su im duše i ako se svakodnevno o njima nisu brinuli… jer bilo je nekog važnijeg posla i bili su važniji neki „viši ciljevi“ koji su opravdavali nemoral i nepoštenje?!!!! Takva razmišljanja i životni izbori me podsjećaju na ljude koji na dijetu kreću od sljedećeg ponedjeljka… i tako cijeli život. Tako je teško za života biti Čovjek…. pa to ostavljamo za neko drugo vrijeme…. kad umremo… za neki drugi svijet….
A tako je sve jednostavno i jasno…. Ne postoje naši i vaši…. ne postoje zasluge kojima možemo opravdati grijeh. Sve što činimo zbraja se i čini nas onakvima kakvi doista jesmo…. A rezultat možemo vidjeti kad god poželimo – pogledom u ogledalo…. Poniranjem u svoj svijet… koji samo mi možemo u cijelosti vidjeti… ako to doista želimo.
Ovih dana tako često čujem rečenice: „Svi su isti!“, „Ne znam za koga glasati“….. a upravo su takve izjave dokaz površnosti, neimanja vlastitog mišljenja i čvrstih uvjerenja. Naravno da nisu svi isti. Na ovom svijetu ne postoje dva ista čovjeka… pa tako ne može biti ni istih istih grupa ljudi. Netko namjerno želi uvjeriti narod da su svi isti… jer tako se relativizira svo zlo što se dogodilo…. jer u tom slučaju kriminal, nepotizam i sva ostala zla i nisu tako strašna…. jer svi to čine…. I prihvaćanjem takvog stava mi tako narušen sustav vrijednosti prihvaćamo kao nešto normalno… pa čak i poželjno… čak sebi osiguravamo prostor da možemo mutiti… jer to SVI ČINE. No sva sreća da imamo savjest… onaj tihi glas u nama koji nam pred san šapuće istinu… koja je stamena, univerzalna i jedna jedina…. Ona se ne može mijenjati po našim potrebama, željama i ne ovisi o trenutno društveno prihvatljivim ponašanjima. Krađa i sve kriminalne radnje… čak i one koje nisu obuhvaćene propisima, ali su nemoralne, zlo ponašanje su bile našim pradjedovima i još daljim precima… zlo su i danas…. Mi smo dužni sačuvati svijest o tome da je to zlo i našim potomcima ako im želimo dobro.
Ne mogu razumijeti da punoljetni i odrasli ljudi ne znaju što misle i zašto tako misle. Ne mogu razumijeti da odrasli ljudi zanemaruju vlastitu odgovornost za život svoje djece i onih nerođenih kojima sada stvaramo mjesto za njihove duše. Ne mogu razumijeti da odraslim ljudima može biti svejedno i da nekim drugim ljudima…. pa čak i mrtvacima dozvoljavaju da odlučuju umjesto njih. To nije samo odricanje prava na svoj izbor… to je bijeg od odgovornosti za vlastiti život i život onih koje smo donijeli na ovaj svijet.
I zato je ovaj dan predizborne šutnje idealan za preipsitivanje što su to „stanovi za duše“ i „dostojna mjesta za duše“…. tu i sada… nama i našoj djeci. Tko smo to mi i što želimo. Jer kad duša zna tko je… ona ima svoje mjesto zauvijek… ona ne čeka da je netko drugi smjesti. Ovo je dan kada donosimo odluku iza koje stojimo… jer samo takvim odgovornim ponašanjem stječemo pravo na kritiku i daljnju borbu za ljepši i bolji svijet… na koji imamo pravo. Oslobodimo se malodušja, uloge žrtve i prestanimo vječno čekati da nam netko drugi osigura život kakakv želimo imati sada i nakon sada. Mi smo ti koji na to imaju pravo! Odlučimo sutra sami u kakvoj će atmosferi živjeti naše duše sljedeće četiri godine.
"Pravo na pluralizam mišljenja neotuđivo je svojstvo kršćanske baštine, bez obzira na privremene prakse koje ga pokušavaju dokinuti. Ni jedna lojalnost ne isključuje lojalnost moralnim načelima i savjesti."
Don Branko Sbutega
Čovjek u ogledalu
Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu, pogledaj se
i vidi što Taj čovjek ima reći.
Jer to nije tvoj otac, majka ili žena
čije sudove moraš proć;
Osoba čije mišljenje najviše znači u Tvom životu,
ona je koja te gleda iz ogledala.
Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
i smatrati te divnim,
ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha,
ako mu ne možeš pogledati u oči.
Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni,
jer on je s tobom otvoren do kraja.
I prošao si svoj najteži ispit,
ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.
Jer na putu života možeš prevariti cijeli svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze,
ako si prevario čovjeka u ogledalu.
Dale Wimbrow
Nasilje nad građanima.
22.09.2011.

Slušam danas prepucavanje premijerke Jadranke Kosor, SDP-ovke Mirele Holy i HDZ-ovke Đurđice Sumrak i pada mi mrak na oči. Osjećam se zlostavljano.
Ukoliko ijedna od njih pouzdano zna da se doista radi o bilo kakvom zlostavljanju dužne su to prijaviti nadležnima. Dužan je to svaki građanin… a one još više jer se bave politikom i birane su od svog biračkog tijela da ih predstavljaju. Obje političke opcije, a koje one predstavljaju su u svojim programima protiv zlostavljanja… a njihove predstavnice ovako vulgarnim ponašanjem zlostavljaju građane. To je prepucavanje na nivou piljarica na placu, to je ružno, žuto tračanje…. dno dna!
Zar su doista političari uvjereni da je narod stoka sitnog zuba i da se mogu ovako ponašati?
Zar je moguće da su to ljudi koji se nude da za njih glasamo i da nas predstavljaju?
To i takvo ponašanje gledaju mladi. Čemu ih učimo? Kako ćemo ih naučiti da je tračanje, spletkarenje i podmetanje nepristojno i primitivno ponašanje ako se i oni koji sjede u Saboru tako ponašaju?
Tko će zaštititi građane od ovakvih primitivizama i ove vrste psihičkog zlostavljanja?
Jadne žene za čija se prava bore ovakve žene. Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Zar se protiv zlostavljanja žena bori tako da se zlostavlja sve građane tračanjem?
„Dragi“ naši političari… mi nismo ludi, maloumni, ni primitivni! Ovako se možete ponašati doma… a u javnosti malo pripazite kako nam se obraćate jer ste nam zemlju doveli na rub propasti… i to vam nije dovoljno pa nas sada još i vrijeđate na ovakav način.
Sram vas bilo!
Tko to tamo jariće krsti?
07.09.2011.

Don Kačunko je objavio interesantan tekst na svom blogu…. KLIK
Tekst je nacifrano sročen i pun je zanimljivih teza… Za neke bih mu čak napisala i bravo da nisam uspjela pročitati dvije poruke koje su opasne i ružne.
Prva je nisko vrijeđanje i pakiranje čovjeku kojemu duhovno i intelektualno nije ni do gležnja, a druga je ta da nas pokušava uvjeriti kako se ne isplati boriti, ionako je sve unaprijed određeno, mi smo tek žrtve mračnih svjetskih sila i nepravednog svjetskog poretka. Zbog toga nam se ne isplati ni pokušavati promijeniti bilo što na bolje jer nam bolje ne može biti, svi političari su isti… pa je najmudrije zadržati stanje kakvo jest.
Kaj god! Čista HDZ-ova propaganda… i to ona koja nas pokušava uvjeriti da je ovo što imamo najbolje što možemo dobiti!
S pravom se pita što don Ivanu treba ulazak u prljavu i ružnu politiku? No nudi nam pogrešne odgovore. Don Ivan se nije ustručavao pisati istinu i biti na strani onih kojima je služio ni onda kada je to za njegov poziv bilo nepoželjno i opasno. Čovjeku u toj dobi, njegovog statusa i njegovog ugleda, politika sasvim sigurno ne treba da bi se ogrebao za neki sitni i osobni interes. Osjećam u svakoj stanici svog tijela da je taj čovjek iskren i jedan od rijetkih, koji doista slijedi i prenosi važnu Isusovu poruku ljubavi, jednakosti i pravednosti. Taj čovjek se upušta u tu veliku igru iz čistih ideala…. nudi nam se na službu cijeli… do posljednjeg daha. Osjeća odgovornost… kakvu bi trebali osjećati svi intelektualci u ovoj zemlji…. jer nam samo oni mogu pomoći.
Don Kačunko dobro zna da nisu svi isti…. zato je i napisao ovu temu… iz čistog jala, ljubomore i zlobe… a uz sve to nam je „mudro“ upakirao i političku poruku.
Najbolje je kad se svatko drži svoga jata… Don Kačunku leži estrada… voli se slikati, družiti s Perkovićem i Nivesicom… tko zna, možda i on uskoro snimi kakav CD poput Zlatkeca…. a nama neka ostavi našeg don Grubišića čiji govori i tekstovi su najljepša muzika za dušu…. Ako već nema nade za nas…. kako Kačunko tvrdi… tada ja biram umirati uz govore i tekstove don Grubišića… a on neka si nafrlji Perkovića i čita Nivesicu. To je njegovo pravo... baš kao što ima pravo sve nas "krstiti" ovakvim tekstovima. No na svu sreću moje je pravo pružiti otpor tom obredu. 
Što radi pop koji napada umirovljenike? Jariće krsti.
Može li socijalna pravda biti opasna?
01.09.2011.
Može.... ako nam pod tom parolom netko prodaje laž....

Da mi je netko rekao da ću osjetiti samilost prema bogatašima ja mu sigurno ne bih vjerovala.
No čudotvorni Milan je uspio u meni probuditi tu „mračnu stranu“…. svojim divljanjem oko uplatnica za zagrebačke vrtiće i sljedećom izjavom:
»Ja bih ih molio da se skinu sirotinji s vrata i da pokažu malo solidarnosti prema ljudima koji nemaju ili imaju jako malo u krizi i recesiji u kojoj Hrvatska grca«, rekao je Bandić tijekom obilaska još jednog od zagrebačkih gradilišta. Iskoristio je priliku kako bi istaknuo da čvrsto stoji iza svoje odluke, te da bi da se opet rodi, napravio isto. »Po cijenu života napravio bih isto. Kad se čovjek zalaže za solidarnost i pravdu tijekom recesije, to je jače od bilo čega«, rekao je šef metropole naglašavajući kako »dragi Bog sve vidi i čuje, a vidi i sirotinju«.
Nemam djecu koja trebaju vrtić, ne živim u Zagrebu i osobno me ovaj problem uopće ne dodiruje… no brine me odsutnost božanskog, kršćanskog, pravednog i solidarnog u Bandićevom ponašanju i šteta koju poput zarazne bolesti svojim ponašanjem širi cijelim društvom.
Tko su uopće „bogataši“ koji upisuju djecu u državne vrtiće?
To su mladi intelektualci koji s dvije plaće visokoobrazovanih osoba premašuju primanja radnika i obitelji u kojima radi samo jedan roditelj, a imaju više djece.
Zašto se mladi ljudi školuju? Da bi jednog dana mogli raditi ono što žele, da bi našli dobro plaćen posao od kojega će moći pristojno živjeti sa svojim obiteljima.
Zašto bi se mladi ljudi željeli školovati i ostati u Hrvatskoj ako unaprijed znaju da će plaćati velike poreze i prireze u zemlji u kojoj caruju korupcija, nepotizam i kriminal…. Nije li dovoljna solidarnost upravo ta što iz svojih većih primanja izdvajaju više od onih koji nemaju što izdvojiti nego koriste već mnoga prava temeljem svog nezavidnog socijalnog statusa?
Zašto bi željeli uplaćivati u zajedničku blagajnu iz koje lovu isisavaju i lažna prava uživaju lažni građani ove zemlje, a koje se na taj način plaća da bi glasali i održali takvo stanje? Zašto bi željeli imati djecu u zemlji u kojoj znaju da će plaćati visoku „kaznu“ jer su se svojim marljivim učenjem i trudom izborili za svoj posao i status u društvu? I zašto bi željeli živjeti u zemlji u kojoj će ih varati, potkradati i guliti, a uz sve to nazivati stokom sitnog zuba, te pozivati neka se skinu s vrata onima koje svojim visokim izdvajanjima pomažu svakodnevno? Tko normalan može uživati u takvoj solidarnosti i takvom davanju? Gule te ko majmuna i onda te još izvrijeđaju!
Vjeruje li Milan Bandić doista da je ovo borba za socijalnu pravdu?! Djeluje kao netko tko je uvjeren u šarenu lažu koju prodaje.
To što nudi nije socijalna pravda…. jer zašto bi netko s pristojnim primanjima (a koji se već osjeća guljeno) plaćao tako skupo državni vrtić? Ako mora toliko izdvojiti za čuvanje djece upisat će ih u privatne vrtiće, a gdje će za tu cijenu dobiti i drugačiji tretman i puno šire sadržaje. Na taj način još će se više produbiti razlike između bogatih i siromašnih…
Oni kojima su stigle manje uplatnice sada likuju… i ne kuže da će to kratko trajati. Kad bogatiji (govorimo o srednjem sloju jer oni jako bogati već sada djecu ne upisuju u državne vrtiće) svoju djecu upišu u bolje vrtiće…. neće imati tko plaćati za njihovu djecu… jer netko troškove mora podmiriti. Država je oguljena… ni ona neće moći potegnuti. Znači… uskoro će i sami plaćati realne cijene… a njihova djeca (unučad sasvim sigurno) će nositi trajni biljeg staleža kojemu pripadaju… jer će od vrtića, škole, zdravstvene skrbi i svega što treba dobivati samo najnužnije i najlošije.A kad jednom dobiješ etiketu da si onaj s dna…. puno se teže probijati kroz život. Ovakvim nepravdama i otimačinama se produbljuju razlike među ljudima, huška ih se na mržnju zbog različitosti. Ovo što radi Milan Bandić u Zagrebu nije borba za socijalnu pravdu nego je zlo i nepravda…. a sve da bi se svidio biračima… tj. onima koji ne kuže što im prodaje pod krinkom socijalne pravde. Politika je prvo rasplamsala nacionalnu mržnju, regionalnu…. sad rade na jezičnoj mržnji…. jer zbilja je neoprostivo što su likovi u crtiću kajkavci i na mržnji između siromašnih i bogatih. Jedina mržnja koju nikada neće poticati je ona između lažljivaca i iskrenih ljudi…. jer u tom slučaju im ne odgovara da okrenu masu protiv sebe. Zato… sirotinjo moja… širom otvorimo oči i budimo oprezni, jer lažu nas na svakom koraku. Baš poput Bandića vjerujem da dragi Bog sve vidi… i da će ovaj narod uskoro dočekati dan da mu se političari poput njega skinu s vrata.
Smrad predrasuda
11.06.2011.
Opet sam za nijansu promijenila mišljenje na jednu temu.
U jednom dijalogu na ovom blogu napisala sam kako smatram da homoseksualcima treba priznati pravo na brak, ali im ne treba priznati pravo na usvajanje djece.
Ne zato što smatram da oni ne bi bili u stanju biti dobri roditelji… nego zbog društva u kojemu živimo, zbog svih predrasuda, zbog razularene mase mrzitelja, zbog upiranja prstom u tu djecu itd… itd…. Zamislila sam odrastanje te djece u našem društvu i moje mišljenje je bilo uzmak pred primitivcima i njihovim predrasudama…. Izgradila sam ga misleći da je tako bolje za tu djecu. Osjećam da sam bila debelo u krivu…. jer koliko god ljudi uzmiču i pokušavaju se svidjeti tim sirovinama, da bi izbjegli neugodnosti, oni se ne štite… jer sirovine će ionako pronaći razlog da upiru prstom i da maltretiraju sve one koji se ne ukapaju u njihove ograničene svjetove.
Danas osjećam mučninu, tugu i sramotu zbog događaja u Splitu…
Što više divljaju mrzitelji u ovoj zemlji, što su agresivniji i iskreniji u pokazivanju svog primitivizma ja sam sve tuplja na njihove poruke. Još do prije par godina trudila sam se razumjeti ljude s predrasudama, pokušavala sam shvatiti zašto su takvi, što im se to tužno u životu dogodilo da isijavaju takvu mržnju. Više nemam potrebu razmišljati o tome. Imam i ja skupinu koju ne volim (ne mrzim ih… ne trošim energiju na tu emociju)… jer su me sami natjerali da ih ne volim, da ih se sramim jer mi sramote zemlju, jer nam ne dozvoljavaju živjeti u miru. Baš me briga koji su njihovi razlozi za primitivna ponašanja… zašto bih ja pokazivala ikakvu toleranciju prema ljudima koji su netolerantni prema svemu što je različito od njih?
Kao što oni ne vole različite od sebe… ni ja njih ne volim. Samo s tom razlikom što ih ja sigurno neću mlatiti, niti ću ih napadati na bilo koji način. No glasno ću im na svako primitivno ponašanje poručiti: SRAM VAS BILO!
Od danas smatram da homoseksualcima treba omogućiti usvajanje djece.
Zašto?
Zamislimo da umiremo… i maloljetno dijete nemamo kome ostaviti. Ponude se dvije osobe koje su spremne preuzeti brigu o našem djetetu, nakon što umremo. Jedna je kulturna, fina, uglađena, širokih pogleda, civilizirana i normalna i homić je…. a druga je primitivčina koja mrzi homoseksualce i sve ljude koji su različiti od njega, osoba koja je sklona agresivnim ponašanjima…. bez obzira koji parfem stavi na sebe smrdi na gorku i neizlječivu sirovost i mržnju.
Ja bih svoje dijete, u zamišljenoj situaciji ostavila homoseksualcu! A vi?
Eto….. primitivčine su ipak nešto postigle svojim divljanjem. Ja sam promijenila mišljenje na ovu važnu temu i dajem glasnu podršku homoseksualcima - na pravo na brak i usvajanje djece.
Poniznost
03.06.2011.

Poniznost je ljudska osobina koju sam pogrešno tumačila dugi niz godina. Poistovjećivala sam taj pojam sa puzanjem, slabošću, nesigurnošću, nedostatkom snage. Smatrala sam da na poniznost pozivaju oni koji žele manipulirati malim čovjekom… a to su obično Crkva i vlast.
I dalje mislim da oni žele poslušno stado… ali pojam poniznosti ne vežem uz njih… jer doista ponizan čovjek nije ponizan pred licemjernim posrednicima, nego je ponizan pred „Bogom“.
Zašto sam „Boga“ stavila pod navodnike? Tim pojmom nazivam sve dobro ovog svijeta, moral, ljubav, glas vlastite savjesti… onu čarobnu energiju koja nam daje snagu za svaki novi dan, koja nas tješi, koja nas opominje, koja nam daje taj čaroban osjećaj da smo voljeni i zagrljeni od Izvora kad nam je najteže. Svatko od vas će taj pojam prilagoditi sebi, svom načinu vjerovanja, svom unutrašnjem svijetu…
Danas osjećam da sam poniznost doživljavala potpuno suprotno od onoga što ona doista jest.
Onaj koji je ponizan nije slab… naprotiv, jak je ko Velebit. Ponizan može biti samo onaj koji poštuje sebe, a to je preduvjet da osjeti, poštuje i voli sve oko sebe… kako ljude, tako i prirodu. Ponizan je samo onaj koji osluškuje, koji osjeća, koji je sklon iskrenoj analizi samog sebe… onaj koji je gladan novih znanja, a sa svakim zrnom novog znanja osjeća još veću glad za učenjem, kao i osjećaj lagane panike jer postaje sve svjesniji koliko malo zna. To je onaj osjećaj kad zadivljeni stanemo pred ljepotom slapa, pred nježnošću latica maka i ljepotom leptira… to je onaj slatki osjećaj kad nam mravci trče ispod kože kad prepoznamo iskrenost, kad prepoznamo poštenje, dobrotu i osjetimo dušu Čovjeka koji isijava „Boga“ svakim svojim postupkom…. ali to je i otpor kad osjetimo neiskrenost i laž…. Jer onaj koji je doista ponizan pred Čarolijom Života… koji osjeća koliko je malen pod zvijezdama… koji zadivljen zaustavlja dah pred veličinom Božanskog šutnjom ne časti ono što smatra zlom.
Koliko je samo poniznosti u umjetnosti. Najveća djela u umjetnosti nastala su od onih koji su bili svjesni da su tek sredstvo…. da su počašćeni darom koji im je darovan i koji su svoj talent znali prenijeti iz dna svoje duše, a samim tim i iz centra Izvora.
Suprotnost poniznosti su sebičnost, uskogrudnost i bahatost. Oni koji nisu ponizni vide sebe kao centar svemira… misle da se sve vrti oko njih, a do svakog rješenja dolaze kraćim putem, na lakši način i pri tom ne paze da li će nekoga počkaljiti, da li će nekoga povrijediti… jer njima cilj opravdava sredstvo. To su ljudi koji još nisu naučili, a možda nikada i neće naučiti da je veće zadovoljstvo u davanju i ljubavi, no u lakom zadovoljavanju svojih želja, potreba i interesa.
Zamislite kako bi ovaj svijet bio lijep da je više poniznih ljudi. Zamislite kakva bi bila naša zemlja da su nam na vlasti ponizni političari, a da crkvu vode ponizni svećenici.
Sutra nam dolazi papa. Kakvi su oni koji prezaduženi narod još više zadužuju da bi mu ponudili Boga i molitvu? To je po mom mišljenju totalni nedostatak poniznosti pred „Bogom“… takvo ponašanje vlasti i Crkve je bahato, sebično i totalno lišeno poniznosti, a samim tim i Boga. Skupo će nas koštati ta molitva koju nam organiziraju neponizni ljudi.
Poniznost ne znači o tome šutjeti. Don Grubišić je svoju vlastitu Crkvu prozvao zbog takvog ponašanja. On je ponizan…. ponizan pred „Bogom“, ponizan pred Istinom.
Zamislimo obitelj koja je zapala u krizu. Dugovi su se nagomilali… primanja su mala….
Odgovorni roditelji će sasvim sigurno uvesti mjere štednje… izbacit će sve nepotrebne i manje potrebne troškove, a sve s ciljem da im djeca ne ostanu gladna. Duboko su svjesni da samo poštenim radom i razumnim trošenjem mogu prebroditi krizu.
No neodgovorni roditelji će potisnuti spoznaju o prevelikim dugovima, zadužit će se još više i organizirat će tulum npr. za godišnjicu braka. Kupit će novu odjeću, napraviti raskošnu svečanost, pozvati sve one pred kojima se žele razmetati i s kojima se takmiče… bit će sve gala… i tako će se zaduživati sve više i više… do potpunog kraha… misleći samo na sebe i svoje sitne interese, ne mareći za budućnost vlastite djece.
Blago narodu čija se vlast i duhovno vodstvo ponašaju poput odgovornih roditelja… a jadan je narod koji vode političari i duhovni vođe poput neodgovornih roditelja.
Ružno je da pripadnici drugih vjera i ateisti moraju sudjelovati u financiranju tervenki predstavnika jedne religije, a da ih nitko nije ni pitao da li žele financirati tu preskupu paradu.
Takvo otimanje novca od dijela građana je totalni nedostatak poniznosti i pristojnosti.
Na kraju ću pozdraviti one koji su zaduženi za praćenje ovakvih tekstova i poručit ću im da se ne moraju bojati za papu zbog ovog teksta… jer ja cijeli vikend neću napuštati svoje selo… a događaj neću pratiti čak ni preko medija… ponizno ću se družiti s „Bogom“ i nikome neću dozvoliti da mi to druženje pokvari, pa čak ni papi… Molit ću se cijeli vikend za malo više poniznosti u našem društvu.
| < | siječanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
imajedansvijet@gmail.com
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Adwocatus Dyabolly
Alkion
Anchi
Bego
Big Blue
Borgman
Brod u boci
Catcher
Catwoman
Dem
Denis
dolphinA
dordora2
Dream Maker
Geomir
Grintavac
Gustirna
Izvorni život
Katja
Kinky
Koraljna
Luki
Mališa
Mikoslav
MJ
Mladen
morska zvijezda
Mosor
Neverin
Nije otok
NS
Pegaz
Potravlje
promatram, razmišljam
Promina
Prizemlje
Sanja
Sanja45
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Tu je
Vidoteka
Zuzayok
Zelena
Žubor vode
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (7)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (20)
Veljača 2008 (12)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (10)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (14)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (78)